Frano Dulibić
Rođen i živi u Zagrebu gdje je završio osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju te diplomirao povijest umjetnosti i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1991. do 1993. godine zaposlen je u Institutu za etnologiju i folkloristiku. Od 1993. godine radi na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog Fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gdje drži predavanja i seminare iz predmeta Osnove likovnih umjetnosti. Od iste godine predaje i na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu za studente pedagoškog, a potom i restauratorskog smjera. Magistrirao je 1997. a doktorirao 2002. godine. U zvanje izvanrednog profesora izabran je 2010. a u redovitog profesora 2016. godine. Od 2004. do 2006. godine bio je pročelnik Odsjeka za povijest umjetnosti. Katedru za metodiku nastave povijesti umjetnosti vodi od 2006. do 2018. godine. Od 2003. godine predaje izborne predmete na preddiplomskom i diplomskom studiju (Ilustracija u Hrvatskoj, Slikarstvo i kiparstvo srednje Europe, Povijest karikature u Hrvatskoj, Metode istraživanja slikarstva i kiparstva moderne). Od iste godine predaje i na poslijediplomskom studiju povijesti umjetnosti. U više navrata usavršavao se u inozemstvu.
Objavljuje znanstvene i stručne radove, sudjeluje na simpozijima, kao suradnik radi na znanstvenim projektima i priređuje izložbe. Od 1999. do 2005. suradnik je njemačkog Allgemeines Künstlerlexikon (k. g. Saur Verlag). Surađivao je na projektima Slikarstvo i kiparstvo od 16. – 20. stoljeća, vod. Ivanka Reberski, Hrvatska umjetnost 19. i 20. stoljeća u europskom kontekstu, vod. Zvonko Maković, Hrvatska umjetnost od klasicizma do postmoderne, vod. Zvonko Maković; Hrvatska modernog i suvremenog doba: europski modeli i hrvatski identiteti, vod. Božena Vranješ Šoljan). Od 2014. do 2017. godine suradnik je na projektu Hrvatska i Srednja Europa: umjetnost i politika u razdoblju moderne (od kraja 18. stoljeća do 1945), kojeg je vodio Dragan Damjanović.
Objavio je knjige „Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940.“ (2009.), „Oto Reisinger“ (2008.), „Slikarstvo Vladimira Varlaja“ (2011.) i „Omer Mujadžić (2015.).
Istražuje i piše o hrvatskom slikarstvu prve polovice 20. stoljeća, karikaturi, ilustraciji, plakatu, stripu i skulpturi.