Godišnja nagrada Hrvatske sekcije AICA-e za 2021. godinu dodijeljena je kustoskom kolektivu WHW – Što, kako i za koga (Nataša Ilić, Ana Dević, Sabina Sabolović i Ivet Ćurlin)

Od 2003. WHW vodi Galeriju Nova u Zagrebu čije djelovanje uključuje WHW Akademiju, a od od 2019. članice kolektiva WHW Ivet Ćurlin, Nataša Ilić i Sabina Sabolović imenovane su za umjetničke direktorice Kunsthalle Wien. Tekstovi WHW-a među ključnima su za ispisivanje povijesti suvremene umjetnosti u Hrvatskoj, i njezinu prezentaciju u svijetu, pa tako i oni koji prate njihove dvije izložbe u 2021., Averklub Collective: Manuš Means Human te Ines Doujak: Geistervölker, istraživačkog karaktera, s aktualnim, akutnim temama relevantnima za naše vrijeme koje nas iznova podsjećaju na ključnu, društvenu dimenziju umjetnosti kako je to je WHW elaborirao u pratećim tekstovima, a što odgovara kriteriju o dodjeli Nagrade: ona se dodjeljuje za pisanje ili radijske, internetske i televizijske emisije kojima se unijelo u likovnu kritiku, pisanje i govor o suvremenoj umjetnosti novi duh i senzibilitet, nove teme i pristupe, stvarajući novu publiku.

Tekst nominacije za nagradu:

Nominaciju kustoskog kolektiva WHW – Što, kako i za koga za Godišnju nagradu AICA-e za 2021. godinu pišemo s osobitim osjećajem zadovoljstva, ponosa, ali i odgovornosti, budući da držimo da su kolektiv WHW (Nataša Ilić, Ana Dević – obje članice HS AICA-e, te Sabina Sabolović i Ivet Ćurlin) bez ikakve sumnje već niz godina najutjecajniji i najuspješniji hrvatski kustoski tim na međunarodnoj sceni suvremene vizualne umjetnosti. Štoviše, smatramo da je upravo WHW svojim djelovanjem u posljednjih 20-ak godina u velikoj mjeri u hrvatskim nacionalnim okvirima, ali i mnogo šire, zadao konture onoga čime se bavimo kada se bavimo kustoskim poslom, pa i više od toga – onoga čime se bavimo kada ulazimo u tumačenje, kritičku interpretaciju, medijaciju i promoviranje suvremenih , ali i historijskih umjetničkih praksi.

Kao što svi znamo, od 2003. WHW vodi Galeriju Nova, neprofitnu galeriju u centru Zagreba koja se od tada razvila ne samo u programski izuzetan izložbeni prostor, nego i u vibrantnu komunikacijsku točku koja spaja Zagreb i Hrvatsku s nekima od ključnih tokova svjetske suvremene umjetnosti. Pored toga, od ranih 2000-ih WHW realizira i brojne velike međunarodne izložbene projekte, među njima: Collective Creativity, Kunsthalle Fridericianum, Kassel, 2005; 11th Istanbul Biennial What Keeps Mankind Alive?, Istanbul, 2009; One Needs to Live Self-Confidently… Watching, Hrvatski paviljon 54th Bijenala u Veneciji, 2011; Ten thousand wiles and a hundred thousand tricks — festival Meeting Points 7, Zagreb, Antwerp, Cairo, Hong Kong, Beirut, Beč i Moskva, 2013/2014; Really Useful Knowledge, Museo Nacional Centro de Arte Reina Sofia, Madrid, 2014; David Maljković: Retrospektiva po dogovoru, Galerija Nova i različite lokacije u Zagrebu, 2015; Janje moje malo (Sve što vidimo moglo biti i drugačije), serija izložbi na različitim lokacijama u Zagrebu (2016. i 2017) i Londonu (2017.) u suradnji s Kathrin Rhomberg i Emily Pethick; I´ll open the door straight dead into the fire, State of Concept, Atena, 2019; Želimir Žilnik: Shadow Citizens, Edith-Russ-Haus, Oldenburg, 2018; Galerija Nova, 2019; Kunsthalle Wien, Beč, 2020, … of bread, wine, cars, security and peace, Kunsthalle Wien, Vienna, 2020. Ana Dević prezentirala je kustoski projektJanje moje malo (Sve što vidimo moglo biti i drugačije na Međunarodnoj znanstvenostručnoj i umjetničkoj konferenciji Izložbene kartografije 11. ožujka 2022., u organizaciji HS AICA sa suorganizatorima.

Od 2018. WHW kolektiv inicirao je WHW Akademiju, nezavisni, besplatni, interdisciplinarni studijski program za mlade umjetnike koji je ove godine ušao u svoju četvrtu sezonu.

U studenome 2022. WHW je objavio publikaciju Artistic Ecologies: New Compasses and Tools – u suizdanju sa Sternberg Press, a zajedno su je uredili Pablo Martínez, Emily Pethick, Milica Vlajković i WHW, dok dizajn potpisuje Dejan Kršić. Publikacija je rezultat dugoročnog programa Education from Below osmišljenog u suradnji s Rijksakademie van beeldende kunsten, Amsterdam, i MACBA – Museu d’Art Contemporani de Barcelona koji financira program Kreativna Europa Europske komisije. Projekt je istraživao umjetnost kao mjesto dijaloga, kolektivnog učenja i imaginacije. Izdavači knjige su WHW i Sternberg Press, a distributeri MIT Press, Art Data, Les presses du réel i Idea Books. Knjiga propituje angažirane pedagogije, kolektivno učenje i umjetničke ekologije. Tekstualni i vizualni doprinosi ove publikacije istražuju mjesta i prakse kroz koje se mogu pojaviti novi oblici znanja i institucionalnosti. Autori i autorice u knjizi su: Luna Acosta, CAConrad, Yael Davids, Eva Ďurovec, Marina Garcés, Teuta Gatolin, Yayo Herrero, Sandi Hilal & Alessandro Petti (DAAR), Max Jorge Hinderer Cruz, Margherita Isola, Jammers, Pablo Martínez, Dan Perjovschi, Emily Pethick , Pirate Care, The Sensing Salon, Cecilia Vicuña i WHW. Mnogi od njih sudjelovali su u programu WHW Akademije kao polaznici, profesori, mentori i suradnici. Publikacija je također sufinancirana sredstvima Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo, Ministarstva kulture i medija RH i Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske. Putem projektnih potpora WHW Akademiji ovu publikaciju podupiru FfAI/Foundation for Arts Initiatives i Kontakt Collection, Beč, i ERSTE Foundation, Beč. Više informacija o publikaciji dostupno je na poveznici https://www.sternberg-press.com/…/artistic-ecologies…/

Kustoski kolektiv WHW 2009. je nagrađen prvom Nagradom Igor Zabel za kulturu i teoriju, tj. za izuzetne kulturne aktivnosti u Centralnoj i Jugoistočnoj Evropi. Kao što je poznato, WHW je dobio ime po svojoj prvoj izložbi: Što, kako i za koga, povodom 152. obljetnice Komunističkog manifesta, održanoj 2000. u Zagrebu i popraćenom knjižicom s temeljnim tekstovima autorica, također knjižica izložbe Projekt: Broadcasting, posvećene Nikoli Tesli u Tehničkom muzeju 2002. godine. Sabina Sabolović i Nataša ilić bile su urednice za vizualnu kulturu u dvotjedniku Zarez od njegovog osnutka do 2003. godine, a kao dio programa Galerija Nova WHW objavljuje galerijske Novine.

Napokon, od 2019. članice kolektiva WHW Ivet Ćurlin, Nataša Ilić i Sabina Sabolović imenovane su za umjetničke direktorice Kunsthalle Wien, jedne od najutjecajnijih europskih muzejsko-galerijskih institucija. Premda se njihov program odvijao u izazovnim pandemijskim godinama, odolijevajući problemima i ograničenjima koja im je taj kontekst zadao, i u toj instituciji su realizirale vrlo kvalitetan program, gdje su, osim kao umjetničke direktorice zadužene za smjer i viziju same ustanove, u 2021. godini (na koju se ova nominacija odnosi) i kurirale dvije izvrsne izložbe: Averklub Collective: Manuš Means Human te Ines Doujak: Geistervölker, obje ne samo umjetnički relevantne, nego i istraživačkog karaktera, s aktualnim, akutnim temama relevantnima za naše vrijeme koje nas iznova podsjećaju na ključnu, društvenu dimenziju umjetnosti. U istoj godini, u sklopu WHW Akademije koja se odvija u Zagrebu, realizirale su ekstenzivan edukacijski program koji je uključivao polaznike iz cijelog svijeta, kao i impresivan popis mentora, među kojima su i Marwa Arsanios (Berlin/Beirut), Alex Baczyński-Jenkins i Kasia Wlaszczyk (Kem) (Varšava/London/Berlin), Vlatka Horvat (London), Pablo Martínez (Barcelona), Aude Christel Mgba (Amsterdam), Dan Perjovschi (Sibiu) i drugi.

U 2021. godini Ana Dević kao članica HS AICA-e samostalno je objavila tekstove:

– “Bones, Muscles and Connective Tissue: Tales of collectivity”, eflux journal issue 119, 2021. https://www.e-flux.com/…/bones-muscles-and-connective…/

– “Rebuilding the Room Brick by Brick to Transgress Boundaries through Collective Efforts” L’ Internationale Online, 2021. https://www.internationaleonline.org/…/1065_rebuilding…

– “Ivan Kožarić: A Century Old Journey on the Trail of Art”, Feature Kontakt Collection, 2021.

WHW-ov odmak od uobičajene institucionalne kustoske prakse u smjeru projekata koji imaju širu društvenu relevantnost, kao i stalnog otvaranja puno malih frontova (predavanja, diskusija, malih izložbi, velikih izložbi, brzih rošada na relaciji između zagrebačke Galerije Nova i koje god već druge međunarodne institucije) umjesto igranja na kartu jednog, reprezentativnog izložbenog/umjetničkog proizvoda, donio je na scenu suvremene umjetnosti dah svježine koji su, svjesno ili nesvjesno, prihvatile i prenijele nove generacije kustosica, kustosa i kustoskih kolektiva. Vođenje bečkog Kunsthallea do lipnja 2024. godine samo je nova stepenica u ovoj iznimnoj karijeri, koja će, nadamo se, otvarati nove frontove i nove modele djelovanja u budućnosti, dok je projekt WHW akademije već sada postavio teren za razvoj domaće i međunarodne umjetničke i kustoske produkcije u bližoj budućnosti.

S poštovanjem,

Marko Golub & Silva Kalčić