In memoriam Antun Maračić (1950. – 2023.)
25. 10. 2023.
| Zagreb |
| Zagreb |
Napustio nas je Antun Maračić (12. 12. 1950. – 25. 10. 2023.), dugogodišnji član i dobitnik Godišnje nagrade za likovnu kritiku Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara AICA za 2016. godinu. Nagrada je dodijeljena na prijedlog dr. sc. Leonide Kovač i dr. sc. Sandre Križić Roban, a u obrazloženju nominacije predlagačice su napisale: „Umjetnik, kritičar, kustos i autor brojnih tekstova o suvremenim umjetnicima Antun Maračić od 2013. godine vodio je program Galerije Forum u Zagrebu. U sklopu toga priredio je niz zapaženih izložbi umjetnika mlađih generacija, kao i umjetnika neoavangarde, surađujući usto i u projektima koji promoviraju djela manje poznatih autora, poput Branka Vlahovića, na primjer. Osim toga, galeriju je otvorio mlađim kustosima koji su samostalno ili s njim u suradnji promovirali nova čitanja suvremene prakse. Na taj je način Galerija Forum iznova postala važno izložbeno mjesto u gradu, pri čemu je ranija koncentracija na visokomodernističke sadržaje preusmjerena na nešto drukčija događanja, reflektirajući opće društveno stanje i problematičnu stvarnost našeg prostora namijenjenog umjetnosti.
[…] Dionice Maračićeva opusa teško je razdijeliti i promatrati kao izdvojene sadržaje. Njegove su aktivnosti isprepletene gotovo organski, proizašle iz određenog nezadovoljstva s načinom predstavljanja umjetnosti u različitim razdobljima. ‘Odgojen’ je unutar tendencije povezivanja umjetnosti i načina njezine prezentacije – od postava, dizajna opreme sve do teksta – pri čemu su svi podređeni funkciji ideje samoga rada. Njegov angažman karakterizira ‘nedostatak institucionalnih šumova’ te sklonost multimedijalnom izražavanju i tumačenju radova drugih umjetnika. Proces tumačenja nastaje iz potrebe i sposobnosti razumijevanja drugih, što već desetljećima objedinjuje u brojnim prilozima nastalima ne iz pozicije teorije već praktičkog rakursa, djelomično instinkta te želje da stvari učini vidljivima. “
Autorice obrazloženja nominacije u Maračićevim tekstovima zamijetile su tendenciju ka kratkoj i usredotočenoj opservaciji. Isto primjećuje i Marko Golub napisavši povodom vijesti o njegovoj smrti: „Antun Maračić se umjetnošću oduševljavao kao malo dijete, a o njoj pisao kao netko tko je taj čas prvi put vidio planine, šumu i rijeku, ili čuo neku rijetku pticu. Jednom mi je dao savjet o pisanju: ako ne znaš što bi napisao, opiši pa će ostalo doći. Taj tajni trik činio ga je rijetkim autorom koji je zaista pisao o onome što je bilo pred njim, a ne o kog briga čemu. Zapažao je što drugi ne vide jer im je vrijeme preskupo ili prebrzo. Koristio je ogromne, spektakularne riječi za male, obične i prolazne stvari jer to zaslužuju, bivajući između zemlje i neba.“ Ksenija Turčić napisala je: „Još uvijek ponavljam gdje god mogu jedan tekst koji je napisao kao predgovor mojoj izložbi… toliko precizno, nadahnuto, jasno i zaštitnički. Smatram ga najljepšim što je ikad netko napisao o mojem radu. … I što je najbolje – imao je rijedak talent prepoznati ono suštinsko vrijedno u umjetnosti i umjetnicima.“
Maračić je autor mnogih predgovora, članaka, polemika i drugih vrsta tekstova o umjetnosti, knjiga i monografija te televizijskih priloga o suvremenim hrvatskim umjetnicima. Kao autor, kustos i voditelj više galerijskih ustanova osmislio je i postavio velik broj izložbi domaće i međunarodne umjetnosti. Kao multimedijalni umjetnik priredio je 50-ak samostalnih izložbi te više akcija i performansa, i sudjelovao na stotinjak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. U javnom razgovoru s njime koji je održan u okviru programa AICA-e Dijalozi, koji su s njime vodili Radmila Iva Janković, Boris Greiner te Karla Pudar, bilo je riječi o razlici u radu kustosa i umjetnika, kao i organizacije izložbe i kritičkog pisanja, pa i polemiziranja o njoj. Naime, u svim segmentima toga bogatog i mnogostrukog djelovanja, koje je trajalo više od četiri desetljeća na različitim mjestima, Antun Maračić ostavio je snažan trag, budeći publiku iz letargije i usmjeravajući pozornost javnosti na živu prisutnost suvremene umjetnosti.
Krajem 2020. izašla je iz tiska Maračićeva knjiga kritičkih tekstova, predgovora i polemika pisanih od 1980. do 2020., naslova Pro i protiv, u suizdavaštu HS AICA i izdavačke kuće Durieux iz Zagreba. Knjiga je pregled autorove arhive, odnosno objelodanjenih razmišljanja, stavova i pogleda o umjetnosti i oko nje.
Antun Maračić rođen je u Novoj Gradiški, živio je i radio u Zagrebu i Dubrovniku. Diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu studij likovne umjetnosti 1971. godine te slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1976., u klasi profesora Šime Perića. Od 1976. do 1979. bio je suradnik Majstorske radionice Ljube Ivančića i Nikole Reisera. Od 1978. do 1980. bio je član tzv. radne zajednice umjetnika Podroom. Dobio je više odlikovanja i nagrada za svoj rad, uz ostale i Vjesnikovu nagradu Josip Račić za 2004. godinu. Od 1987. do 1990. priredio je niz izložbi u Galeriji AM-M14f/1-Z, u neformalnom prostoru svog stana u Zagrebu. Godine 1991. radio je kao voditelj Galerije SC u Zagrebu. Od 1992. do 1997. bio je voditelj Galerije Zvonimir u Zagrebu. Od 1988. do 2000. vodio je Galeriju proširenih medija u Zagrebu, a od 2000. do 2012. bio je ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik. Od 2013. do 2017. godine vodio je Galeriju Forum u Zagrebu. Godine 1995.zajedno s povjesničarkom umjetnosti Evelinom Turković objavio je monografsku knjigu o Ivanu Kožariću pod naslovom Atelijer Kožarić, u kojoj je bio autor teksta i fotografija (izdanje Idea Imago, Zagreb), a 2009., u istom koautorstvu, monografiju Igora Rončevića (izdanje META, Zagreb). 1996. objavio je vlastitu knjigu fotografija i tekstova Ispražnjeni okviri – iščezli sadržaji 1991-1994. (Idea Imago, Zagreb), a 1998. knjigu Pavo Urban – posljednje slike (META, Zagreb). 2004. objavio je svoju knjigu fotografija Lokrum, a 2013. knjigu pod naslovom Rurbane nezgrapnosti (META, Zagreb).
Sve koji smo ga poznavali, s njime surađivali i prijateljevali zadužio je poklonjenim povjerenjem i pruženom prilikom. Bio je spreman uvijek nas razgaliti svojim entuzijazmom, vedrim autoritetom i lucidnošću. Tu ćemo energiju pamtiti, ona će nam i nadalje grijati srca.
Fotografija Bojana Mrđenovića, AICA: Dijalozi 20. 10. 2020.
Pročitaj još…