Kako pisati i govoriti o suvremenoj umjetnosti?

Kroz javna predavanja, razgovore i diskusije te radionicu s polaznicima nastojimo se približiti odgovoru na pitanje – kako kroz format suvremene umjetnosti pojmiti i promišljati – verbalno

artikulirati i povijesno zabilježiti – naš sadašnji trenutak?

Radioničke diskusije i tekstovi prate predavanja i prezentacije kritičara i kustosa, predavanja iz programa su otvorene za građanstvo, a radionica je za polaznike besplatna.

Program je namijenjen studentima i diplomantima studija u području vizualne kulture i umjetnosti, povijesti umjetnosti i sl., te svima koje zanima likovna kritika i proizvodnja analitičkog diskursa o suvremenoj umjetnosti.

Kroz predavanja, radionice i moderirane razgovore, ciljani posjet izložbi, čitanje referentne literature te pisanje i mentorirani rad na tekstu polaznici će se suočiti s temeljnim aspektima i načelima likovne kritike te praktično okušati u njoj. Osim primarnog cilja edukacije, kroz javne razgovore s renomiranim kritičarkama i kustosima otvaramo prostor za diskusiju o problemima kritičarske struke i suvremene umjetničke produkcije. Moderirani forum za raspravu dragocjen je s obzirom na sužavanje javnog medijskog prostora te eroziju kritič(ars)kog govora. Edukativni program vodi predavačica i likovna kritičarka Miona Muštra, uz Silvu Kalčić, a predavanja će održati i kritičari i kustosi Marko Golub, Bojan Krištofić, Ksenija Orelj, Kate Sutton, Klaudio Štefančić i Vesna Vuković, uz raspravu moderiranu od strane voditeljica.

Program se izvodi u 6 sesija (2 x 90 min) u tjednom ritmu, u Društvu arhitekata Zagreba (Trg bana Jelačića 3/I) i Pogonu (Mislavova 18) prema sljedećem rasporedu:

26. 11. 2024. u 18 sati – izlaganje Kate Sutton i Vesne Vuković i javni razgovor (Društvo arhitekata Zagreba)

28. 11. 2024. u 18 sati – uvod u radionicu likovne kritike, Miona Muštra i Silva Kalčić (Pogon)

2. 12. 2024. u 18 sati – izlaganje Marka Goluba i Bojana Krištofića te javni razgovor (Društvo arhitekata Zagreba)

5. 12. 2024. u 18 sati – radionica s polaznicama i polaznicima (Pogon)

9. 12. 2024. u 18 sati – izlaganje Ksenije Orelj i Klaudija Štefančića te javni razgovor (Društvo arhitekata Zagreba)

NAPOMENA (1. 12. 2024.): Umjesto izlaganja Klaudija Štefančića, radi njegove bolesti izlaganje će održati Miona Muštra.

12. 12. 2024. u 18 sati – izlaganje Silve Kalčić i radionica s polaznicama i polaznicima (Pogon)

Kate Sutton u predavanju „Političko je osobno: Zašto je Gaza važna za suvremenu umjetnost“ osvrnut će se na uspon takozvanog “International Art Englisha”, a zatim razmotriti kako nedavni anti-BDS i anti-protestni zakoni u Europi i SAD-u određuju tko može govoriti o suvremenoj umjetnosti i kako. Vesna Vuković je svoje predavanje naslonila na prethodno i naslovivši ga „Nevolje s klasom: umjetnost i rad“ posvećuje ga ideji “svijeta umjetnosti”; kao završnom koraku u realizaciji projekta autonomije umjetnosti koji je toj ljudskoj djelatnosti priskrbio specifičan status u okvirima kapitalističke proizvodnje. Za razliku od najamnoga rada, umjetnički rad smatra se slobodnim radom koji nije motiviran novcem, a sam proces stvaranja je fokusiran na vlastito zadovoljavanje i samoafirmaciju pri čemu stvaratelj zadržava svoju autonomiju. Konačno, proizvodnja se ne kvantificira niti ne vrednuje financijskim mjerilima. Dakle, ideja “svijeta umjetnosti” kao oaze podrazumijeva sferu posve izuzetu od društvene podjele rada kao i od političko-ekonomske racionalnosti kojoj su podvrgnuti svi ostali aspekti društvenosti. U svom će se predavanju Klaudio Štefančić fokusirati na iskustvo vođenja Galerije Galženica (Velika Gorica) od 2001. do 2019. godine te skrenuti pozornost na izazove, mogućnosti i ograničenja produkcije i komunikacije suvremene umjetnosti na periferiji. Posebna će se pažnja posvetiti društvenim uvjetima tog posla, digitalnoj kulturi i post-tuđmanovskoj Hrvatskoj, kao i odnosu između tzv. Weba 2.0. i kustoske prakse.

Ksenija Orelj, kustosica u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, govorit će o različitim radionicama za osobe bez prethodnog znanja (povijesti) umjetnosti, čime se pokušava proširiti prostor djelovanja između muzeja i publike i olabaviti klasične načine klasifikacije i medijacije, pa i načina upotrebe umjetničkih zbirki participacijom publike i zajednice. Postavlja pitanje, kako bi mogao djelovati muzej budućnosti s pokretanjem inicijativa odozdo i s oblicima umjetnosti koji su prevedeni u svakodnevnu praksu? Predavanje Marka Goluba tiče se čitanja dizajna („Kako čitati dizajn“), a sastoji se od dva dijela naziva Dizajn kao događaj, te Interaktivne anatomije. Bojan Krištofić vraća se na Waltera Benjamina i potom vlastiti tekst iz vremena prije pandemije COVID-19, u potrazi za motivima, ciljevima i razlozima za pisanje (likovnih) kritika i bivanje (likovnim) kritičarom.

Nije potrebna formalna prijava na radionicu, a izabrani tekstovi polaznika radionice bit će predstavljeni na internetskim stranicama HS AICA i ULUPUH-a. Aktivnim sudjelovanjem u raspravama i susretima, te autorstvom teksta temeljenog na kritičkoj analizi tema obrađenih u sklopu programa, polaznici radionica stječu tzv. završno uvjerenje.

Zajednički posjet izložbenom prostoru u Zagrebu u terminu dogovorenom s polaznicima planiran je pred kraj radionice, koja završava mentoriranjem pisanih radova polaznika.

Navođeni na deskriptivnu, eksplikacijsku i interpretativnu verbalizaciju svojih stavova, uz konzultiranje literature, polaznici radionica usavršavaju: metodologiju i terminologiju pisanja

likovne kritike ali i govorenja o umjetničkom djelu – s otklonom od formalističkog pristupa djelu usmjerenog na različite(ost) sustave(a) reprezentacije – potom, razlikovanje estetskih i vizualnih karakteristika pojedinih pojava i medija u suvremenoj umjetnosti u, prošireno poimanje/polje umjetnosti, razumijevanje povezanosti likovnih umjetnosti i društvenih zbivanja, izobražavanje vizualnog opažaja, memoriranje vizualnog arhiva relevantnih djela te korištenje metoda i metodoloških artikulacija te terminologije srodnih humanističkih znanosti/disciplina u njihovoj proliferaciji – kao što su feminističke, postkolonijalne, vizualni studiji, kritička teorija, hermeneutika koja se obraća moći umjetničkog djela da preživi izdvajanje iz povijesnog konteksta u kojem je nastalo, itd.; sve bitne elemente koji sačinjavaju put ka gradnji “pismenog” govora o suvremenoj umjetnosti.

Radionica se održava zahvaljujući financijskoj potpori Ministarstva kulture i medija RH te Grada Zagreba, Gradskog ureda za kulturu i civilno društvo. Zahvaljujemo Društvu arhitekata Zagreba i Pogonu na ustupanju prostora za održavanje predavanja/radionice.

Za vizualni identitet radionice korištena je fotografija iz: ARLIKUM HAZU, Arhiv Galerije SC, inv. br. SC /23-F1. Fotograf radionice: Luka Pešun.

DRUŠTVO ARHITEKATA ZAGREBA, 26. 11. 2024. u 18 sati

KATE SUTTON: The Political is Personal: Why Gaza Matters for Contemporary Art Over the last three decades or so, we have seen a global network of artists, writers and art professionals formally adopt certain codes for how “the art world” speaks about itself. Beyond the jargon, this international network presumes to be united by a shared set of understood principles and values, centered on the notion that all human life is considered equally precious and that there is space for all kinds of expression under the umbrella of biennale culture.

However, the recent weaponization of charges of anti-semitism have proven that still not everyone’s voice can be heard on equal terms. This lecture will look at the rise of so-called “International Art English” and then consider how recent anti-BDS and anti-protest legislation in Europe and the US are threatening to curtail who can talk about contemporary art and how.

Kate Sutton is a writer based in Zagreb, Croatia, after nearly a decade in Russia, where she helped found the non-profit art space Baibakov Art Projects. A recipient of an Andy Warhol Foundation Creative Capital Art Writers Grant for short-form criticism, she has written for magazines including Artforum, Bookforum, Bidoun, Frieze, Ibraaz, and LEAP, and penned catalogue essays for artists including Sanja Iveković, Monster Chetwynd, Emilija Škarnulytė,

Monica Bonvicini, and Basim Magdy, among others. From 2018 until October 2023, she served as associate editor for Artforum, where she helped the magazine to expand its international

representation and take on new voices. For 2019-2020, she was a resident professor of the WHW Akademija, in collaboration with David Maljković and also taught as a resident professor for the program’s 2024 edition. She is currently an editor for the Sharjah Art Foundation, while overseeing publications and communications for Vlatka Horvat’s project for the Croatian Pavilion of the 60th Venice Biennale and serving as managing editor for Sanja Iveković’s forthcoming catalogue raisonné.

VESNA VUKOVIĆ: Nevolje s klasom: umjetnost i rad

Ideja “svijeta umjetnosti” predstavlja završni korak u realizaciji projekta autonomije umjetnosti koji je toj ljudskoj djelatnosti priskrbio specifičan status u okvirima kapitalističke proizvodnje. Za razliku od najamnoga rada, umjetnički rad smatra se slobodnim radom koji nije motiviran novcem, a sam proces stvaranja je fokusiran na vlastito zadovoljavanje i samoafirmaciju pri čemu stvaratelj zadržava svoju autonomiju. Konačno, proizvodnja se ne kvantificira niti ne vrednuje financijskim mjerilima. Dakle, ideja “svijeta umjetnosti” kao oaze podrazumijeva sferu posve izuzetu od društvene podjele rada kao i od političko-ekonomske racionalnosti kojoj su podvrgnuti svi ostali aspekti društvenosti.

Slijedom toga “svijet umjetnosti” je harmonična enklava u kojoj se okupljaju umjetnici kao ljudi sa zajedničkim interesom (umjetnost) koji nadvladava suprotstavljene interese kakvi presijecaju svijet koji ga okružuje. Problemi ne-umjetničkog svijeta nerijetko su predmetom interesa umjetnika, ali oni prag “svijeta umjetnosti”; prelaze kao izvanjski ili “onostrani” problem: njihovi političko-ekonomski uzroci kao da ne presijecaju i ne strukturiraju i taj svijet. Toj ćemo arkadijskoj slici umjetničke sfere prići s leđa, u pokušaju da otkrijemo što nam skriva. Polazeći od toga da je umjetnost dio društva, a da je društvo oblikovano klasnim podjelama, razmotrit ćemo kako se specifični odnosi klasnih snaga izvan sfere umjetnosti reproduciraju u njoj.

Vesna Vuković je istraživačica i kustosica u području društveno angažirane umjetnosti i prevoditeljica. Od 2021. pohađa oslijediplomski doktorski studij Sveučilišta u Zadru, na Odjelu

za povijest umjetnosti s temom „Ženska umjetnost, feminizam i kulturna logika kasnog socijalizma: kontradikcije i korelacije“. Su-osnivačica i članica kustoskog kolektiva BLOK, s kojim je od 2001. realizirala više izložbi, istraživanja, publikacija i projekata u području društveno angažirane umjetnosti. Od 2018. urednica BLOK-ove biblioteke Tendencija usmjerene na historijsko-materijalistički pristup umjetnosti. Kao vanjska suradnica predavala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu i Umjetničkoj akademiji u Splitu, te u nizu izvaninstitucionalnih obrazovnih programa. Dugogodišnja je suradnica III. programa Hrvatskoga radija, kao kritičarka i prevoditeljica te autorica emisije “Stvarnost prostora”.

DRUŠTVO ARHITEKATA ZAGREBA, 2. 12. 2024. u 18 sati

MARKO GOLUB: Kako čitati dizajn

U prvom dijelu predavanja pod nazivom „Dizajn kao događaj“, kustos i kritičar Marko Golub predstavit će neke od najboljih primjera grafičkog dizajna iz Hrvatske od 1960-ih do danas, u

kojima se granice između dizajna i svakodnevnog života, kulture i politike, privatnog i javnog dosljedno brišu, a dizajn djeluje kao oštra intervencija u javnom prostoru i javnoj sferi. Kroz lucidna tumačenja s iskoracima od najstarijih, ikoničkih radova do najnovijih, pa ponovno unatrag, ovo će vam predavanje prikazati neka dobro poznata dizajnerska djela (plakate, knjige itd.) na nove i neočekivane načine, ali i baciti svjetlo na kontinuirano izvrsnu dizajnersku produkciju u Hrvatskoj koja nas uvijek iznova iznenađuje, fascinira i obogaćuje naš vizualni okoliš.

Drugi dio predavanja nosi naslov „Interaktivne anatomije“: svaka dizajnirana knjiga ima jedinstvenu osobnost koja je čini drugačijom od svake druge knjige. Osim samog teksta, taosobnost proizlazi iz odluka donesenih tijekom njezinog dizajna, a svaka, čak i najmanja od tih odluka, oblikuje našu interakciju s knjigom kao objektom i stvara nova značenja u tom procesu.

Predavanje ukazuje na primjere kreativne igre s “anatomijom” knjige i konvencijama njezinog dizajna u njihovim najraznovrsnijim aspektima – od najosnovnije dinamike teksta, slika i praznina, preko tekstura papira i inventivnih intervencija u načinu na koji je knjiga sastavljena, pa sve do kreativnih i često provokativnih razmišljanja o samom odnosu između knjige i njezinog čitatelja. Iako je naglasak predavanja na dizajnu knjiga u Hrvatskoj od 1960-ih godina do danas, zapravo se govori o tome kako nas tako star medij, koji se nije mnogo promijenio u posljednjih 500 godina, nikada ne prestaje iznenađivati, fascinirati i inspirirati.

Marko Golub je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Aktivan je kao likovni kritičar od početka 2000-ih. Bio je član Redakcije kulturnog programa Radija 101 do 2010., a do danas je objavljivao kritike na Trećem programu Hrvatskog radija te u časopisima kao što su Zarez, Čovjek i prostor, Kontura, Oris i drugima. Voditelj je HDD galerije Hrvatskog dizajnerskog društva od 2011. godine. Član je Studijske sekcije ULUPUH-a i Izvršnog odbora Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara – AICA. Godine 2013. je za svoj rad nagrađen Godišnjom nagradom HS AICA-e.

BOJAN KRIŠTOFIĆ: Što bi učinio Benjamin?

Godine 2019., likovni kritičar i novinar, te dizajner i pisac Bojan Krištofić je u publikaciji „Kritika u tranziciji – Pojmovnik kritike vizualnih umjetnosti“ u nakladi udruga Kurziv (portal Kulturpunkt.hr) i Kulturtreger (portal Booksa.hr) objavio tekst „Uporno korak ispred, no ne preskačući: kritika i neformalno obrazovanje“. Bilo je to prije globalne pandemije virusa korone i prije potresa u Zagrebu, Petrinji i Sisku, potresa na Baniji. Prije niza današnjih ekonomskih i geopolitičkih okolnosti koje su, pored ostalog, dodatno pogoršale uvjete rada u medijskom i kulturno-umjetničkom polju a pogodovale daljnjem rastu lokalnog, regionalnog i planetarnog prekarijata – klase koja je sada nepobitna činjenica. Godine 2019., Bojan je tek bio naslijedio umjetnicu Katu Mijatović na stalnom honorarnom poslu voditelja Galerije Atelijera Žitnjak u Zagrebu, a pet godina poslije, s 2023. na 2024., njega je na tom mjestu naslijedila kolegica kritičarka i kustosica Mirna Rul. Bojan je danas, za njega čak neočekivano, opet zaposlen u medijskom polju, gdje se prije skoro petnaest godina profesionalno formirao. Pa, ovaj svojevrsni povratak „na tvorničke postavke“, u ulogu ponajprije likovnog kritičara i urednika sadržaja (vizualne) kulture i (suvremene) umjetnosti, koristi kao priliku da se na predavanju osvrne unatrag i sa sudionicima radionice (i svima zainteresiranima) provjeri vrijede li i sad u 2024., motivi, ciljevi i razlozi za pisanje (likovnih) kritika i bivanje (likovnim) kritičarom, koje je 2019. utvrdio u spomenutom tekstu, parafrazirajući čuvenih „Trinaest teza o piščevoj tehnici“ Waltera Benjamina (prvi put objavljenih 1928., skoro sto godina od danas). Kad ga uhvati sumnja u smisao čitanja, pisanja i razmišljanja o umjetnosti, a time i u smisao svega postojećeg, Bojan se zapita što bi Benjamin učinio na njegovom mjestu. Može li ta maksima biti i opći zakon, pokušat ćemo zajedno saznati.

Poveznice na referentni Bojanov, i Benjaminov (engl. verzija) tekst:

Bojan Krištofić je pisac i dizajner, likovni kritičar i novinar, te nezavisni istraživač. Magistrirao je dizajn vizualnih komunikacija na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u

Zagrebu. Od 2022. pohađa Doktorski studij povijesti umjetnosti, kulturne baštine i vizualne kulture na Filozofskom fakultetu, s temom umjetnosti u javnom prostoru Novog Zagreba tijekom drugog poraća. Tekstove o suvremenoj umjetnosti, dizajnu i vizualnoj kulturi objavljuje u domaćoj i regionalnoj te povremeno i inozemnoj periodici, a bavi se i kustoskim radom. Bio je stipendist javne zaklade Akademie Schloss Solitude (Stuttgart) u razredu za međunarodnu književnost u trajanju od šest mjeseci (2018./2019.). Nagrađivan je za svoj rad. Objavio je dvije pjesničke knjige, kao i više samizdata. Od 2019. do 2023. je radio kao voditelj Galerije Atelijera Žitnjak, a sada radi kao novinar i suurednik kulturnog programa VIDA TV-a, audiovizualnog kanala SNV-a. Član je HZSU-a, HDD-a, HDP-a i HS AICA-e.

DRUŠTVO ARHITEKATA ZAGREBA, 9. 12. 2024. u 18 sati

KSENIJA ORELJ: Tko se to smije i glasno raspravlja u izložbenom prostoru? (Kada se otvara muzej budućnosti?)

„Jutarnja protezanja“ u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti (MMSU) u Rijeci u 2024. godini (s Ivanom Golob-Mihić) upoznavaju umirovljenice sa skrivenim radovima iz kolekcije i šire prostor umjetnosti u svakodnevnu praksu, „Soba užitaka“ (izložba i čitaonica u Jaslicama, MMSU, 2024.) ističe ženske glasove i iskustva u kolekciji kroz interpretaciju studentica kulturologije s riječkog sveučilišta (u suradnji: Brigita Miloš, Jelena Androić), „Kustoski kružok“ sudjeluje u kustoskom radu i medijaciji izložbenog programa Muzeja tokom 2024. Ovi radionički formati za osobe bez prethodnog znanja (povijesti) umjetnosti pokušavaju proširiti prostor djelovanja između muzeja i publike i olabaviti klasične načine klasifikacije i medijacije, kao i načine predstavljanja umjetničkih zbirki.

Sagledavajući primjere iz prakse MMSU-a, kroz zajednički razgovor postavljamo pitanja o razlikama “papirnatih” (birokratiziranih) strategija participacije i konkretnih radnih modela koji omogućuju aktiviranje kolekcije, od strane različitih publika. Kakve su radne metode moguće, koji su njihovi potencijalni budući scenariji? što su izazovi i ograničenja u širenju prostora participacije u umjetničkom i muzejskom radu? Najzad, kako bi mogao djelovati muzej budućnosti koji proširuje uobičajenu muzejsku praksu i zagovara participativne modele u svakodnevnom radu?

Ksenija Orelj je, nakon studija povijesti umjetnosti i njemačkog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, završila kustoski studij Kulturen des Kuratorischen na Akademiji likovnih umjetnosti u Leipzigu. Po muzejskom je zvanju savjetnica u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti, Rijeka, a od 2022. radi kao vanjska suradnica na studiju povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci, na kolegiju muzejsko-galerijska praksa. U kustoskom poslu zanima je timski rad, povezivanje klasičnih i eksperimentalnih pristupa, kustoskih i pedagoških metoda u izradi izložbi. Također, projekti koji se bave pitanjima hiperprodukcije i nedostatka slobodnog vremena, te istražuju mogućnosti senzualne primjene jezika, kapricioznog govora tijela i humora kao načina komunikacije (na primjer: „Bogu krasti Dane“, Porečki anale, 2021.). Suradnica je emisije Triptih III. programa Hrvatskoga radija.

KLAUDIO ŠTEFANČIĆ: Produkcija i komunikacija suvremene umjetnosti na periferiji

Izlaganje će se fokusirati na iskustvo vođenja Galerije Galženica (Velika Gorica) te skrenuti pozornost na izazove, mogućnosti i ograničenja produkcije i komunikacije suvremene umjetnosti na periferiji. Posebna će se pažnja posvetiti društvenim uvjetima tog posla, digitalnoj kulturi i post-tuđmanovskoj Hrvatskoj, kao i odnosu između tzv. Weba 2.0. i kustoske prakse.

Klaudio Štefančić diplomirao je komparativnu književnost i povijest umjetnosti 1995. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom je fakultetu 2008. godine apsolvirao

poslijediplomski studij književnosti. Kao gostujući predavač gostovao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na Umjetničkoj akademiji u Splitu te na Akademiji likovnih umjetnosti u

Bratislavi i Zagrebu. Sudjelovao je na međunarodnim konferencijama u Zagrebu i Rijeci posvećenim suvremenoj medijskoj kulturi. Od 2008. do 2017. bio je predavač na neformalnom obrazovno projektu “Kustoska platforma” u Zagrebu. Od 2013. do 2017. predavao je na edukativnoj platformi namijenjenoj dodatnom obrazovanju novinara u kulturi u organizaciji Kulturpunkta.hr iz Zagreba. Tekstove o vizualnoj umjetnosti i književnosti objavljivao je u časopisima posvećenima suvremenoj umjetnosti i književnost kao što su „Život umjetnosti“,

„Kontura“, „Umjetnost riječi“, “15 dana” itd., te na II. programu Hrvatskog radija. Autor je monografske knjige “Montaža organizma” o kiparstvu Daniela Kovača. Vodio je Galeriju

Galženica (Velika Gorica/Zagreb) od 2001. do 2019. godine.

MIONA MUŠTRA: Tko to tamo piše: od radionica do medijskih kapaciteta i nazad

Recentna pojava većeg broja radionica pisanja o suvremenoj umjetnosti na paradoksalne je načine isprepletena sa sužavanjem medijskog polja i prostora za likovnu kritiku u njemu. O kritičkom pisanju zadnjih se godina tako govori nešto više, ali se i dalje piše sve manje.

Razloge za pokretanje neformalnih programa mahom se tumači strukturnim manjkom unutar formalnih studija vizualne kulture (akademije podučavaju praksu ali ne i pisanje, dok humanistika nerijetko zaključuje kanon oko kritičareve godine rođenja). Tu je i opravdana želja da se potakne šira i slojevitija participacija publike otklanjanjem averzija i barijera sazdanih na neprohodnom diskursu i žargonizmu. No ideja da postoji obrnuta proporcionalnost, ili čak kauzalnost, između uspona radionice i uzmaka kritičkog teksta, dosad se nije jasno formulirala, a temelji se prvenstveno na materijalnim uvjetima u polju medijske kritike.

Kakva je uopće perspektiva pisanja o umjetnosti u osvit ulaska umjetne inteligencije u kritičko polje? Nazire li se konačna i posvemašnja erozija uvjeta za kritičarski rad ili je zamisliv obrat u vidu odumiranja generičkog teksta i uzleta autentičnijeg autorskog rada – analogno obratu kakvoga neki kritičari predviđaju za polje same vizualne umjetnosti? Ili ćemo se umjesto pisanja vratiti na govor o suvremenoj umjetnosti, kao osnovni kritički format? Ovo su teme koje ću otvoriti u kratkom osvrtu na sadašnjost i budućnost profesije likovne kritičarke.

ODGODJENO NA SIJEČANJ 2025.

SILVA KALČIĆ: Korištenje alata teorije u pisanju o suvremenoj umjetnosti

Metodološke alate i terminologiju za pisanje kritičkih tekstova o vizualnim umjetnostima uzimamo od raznih teorijskih pristupa i tema, kao što su psihologijski i sociološki pristupi, semiologija, strukturalizam i poststrukturalizam, relacijska estetika (1990-ih), hermeneutika, epistemiologija, feminizam, postkolonijalne teorije, vizualni studiji, kritička teorija Frankfurtske škole… koji su nastupili nakon fenomenologije i formalizma moderne te presudno utjecali na oblikovanje diskursa o suvremenoj umjetnosti. Koristimo pritom definicije kao što su „smrt umjetnosti“, institucionalna kritika, „slikovni“ i „ikonički“ obrat, „kustoski“ obrat, „tehnička“ slika, proširili smo pritom umjetnički postupak na umjetničko istraživanje i uspostavili digitalnu povijest umjetnosti. Predavanje, iz pozicije rancierovskog učitelja-neznalice tj. u interakciji s publikom, donosi pregled mogućnosti primjene analitičke teorije vizualnih umjetnosti, njezinih interpretacijskih modela, na odabrana djela.

Silva Kalčić diplomirala je povijest umjetnosti na Sveučilištu u Zagrebu, Filozofskom fakultetu, a doktorirala arhitekturu i urbanizam na Arhitektonskom fakultetu. Izvanredna je profesorica na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu i dugogodišnja likovna kritičarka. Predsjednica je HS AICA-e.

Radionice likovne kritike se održavaju od 2015., za program radionica odgovorna je Silva Kalčić, a najčešće ih je izvodila s Ivanom Meštrov, također s Ivanom Mance, Igorom Loinjakom i mnogobrojnim predavačima. U 2020. je godini radionica nosila naslov „Pisati o gradu“. Tema grada bila je vezana uz situaciju karantene, zagrebački potres i situaciju poslije te je svojevrsni hommage Zagrebu. Radionica je bila fokusirana na propitivanje suvremenoga stanja graditeljske baštine, pitanje interpolacija i kontrastnih interpolacija, fenomen „ukinuća“ urbanizma kao naslijeđa 19. stoljeća, Također, u fokusu su bili umjetnički projekti/radovi kao i umjetničke strategije kojima se uspostavlja, koristeći Rancièreov rječnik, politički prostor u umjetnosti, u kojem ušutkani dobivaju glas, a nevidljivi vidljivost.

U 2021. radionice se organiziraju u suorganizaciji s Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Splitu, Akademijom za umjetnost i kulturu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, Kustoskom platformom i ULUPUH-om Zagreb. U 2021./2022. godini tema radionica bila je „Izložbene kartografije“, bila je posvećena istraživanju kustoskih praksi u institucionalnom okviru, a održana je u suradnji s Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Splitu, ULUPUH-om, Muzejom moderne i suvremene umjetnosti Rijeka, Galerijom Nova, Institutom za suvremenu umjetnost i Institutom Tomislav Gotovac Zagrebu. U sklopu radionice 10. – 12. ožujka 2022. održana je međunarodna znanstveno-stručna i umjetnička konferencija istog naziva, te je prof. dr. sc. James Elkins (Art Institute of Chicago) održao vrlo posjećeno najavno predavanje 20. siječnja na AGG fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Jedan od pozvanih predavača bio je prof. dr. sc. Lev Manovich (New York), a Christian Nae, kustos iz rumunjskog Iașija gdje predaje na Sveučilištu G. Enescu, govorio je o kolektivnim kustoskim praksama kasnog socijalizma u svojoj zemlji („curating as art“, za razliku od prakse umjetnika kao kustosa Tomislava Gotovca, što je bila tema izlaganja Darka Šimičića). Ove je godine gost druge i treće konferencije održane u siječnju i svibnju u Zagrebu i Splitu bio Jesús Pedro Lorente (Zaragoza), autor poznatog izrijeka “Muzeji su katedrale moderniteta”, a uz njega su izlaganja na engl. jeziku održali: kustosice Maja Ćirić iz Beograda, Jovanka Popova iz Skopja i Beča, predstavnici Sveučilišta u Splitu Božo Kesić s UMAS-a, Dalibor Prančević s Filozofskog fakulteta te kustos „u miru“ Želimir Koščević kojemu je program bio posvećen.

Voditeljica radionice Miona Muštra je povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka, predavačica i prevoditeljica. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu predaje tri kolegija, piše i objavljuje likovne kritike te vodi radionice pisanja o suvremenim umjetničkim praksama u suradnji s nezavisnim organizacijama u kulturi. Članica je DPUH-a i HS AICA-e te autorica i voditeljica ovogodišnjeg programa Kako pisati i govoriti o suvremenoj umjetnosti?