Nagrada HS AICA na 57. Zagrebačkom salonu

U višedijelnoj instalaciji (fotografije, video) „Utopija“ iz 2021. godine, Matija Debeljuh slijedi glavne tematske smjernice ovoga Salona i nudi nam suptilno i semantički višeslojno tumačenje svoga odnosa prema naslijeđu koje baštini, grada Pule u kojoj živi. Debeljuh dokumentira i problematizira prolaznost kroz videorad, fotografije i objet trouvé (kamen s jedva zamjetnim tragovima ljudskog djelovanja). Refleksije prolaznosti i propadanja ponajprije su vidljive u videoradu s prizorima kultne Vile Idole, austrougarske vile na pulskoj Verudi. Građevina svjedoči smjeni državnih tvorevina i političkih odluka i „trgovina“. Kao privatna neorenesansna vila austrougarskog razdoblja, nakon Drugog svjetskog rata nacionalizirana je i pretvorena u dom za starije i nemoćne osobe, tijekom 2000-ih napuštena je i pod državnom skrbi, a 2017. poklonjena Porečko-pulskoj biskupiji u čijem je sada vlasništvu, kontinuirano propadajući. Drugi dio instalacije „Utopija“ čine fotografije umjetnika kao fragmenti njegove svakodnevice, ali i prepoznatljivi prikazi iz povijesti (umjetnosti). Ti su fotografski „memoari“ (fragmenti svakodnevnog života, fragmenti autorovog pogleda, vizure bez značaja nastali posljednjih dvadesetak godina) kao printevi velikih dimenzija izloženi i poslagani jedni preko drugih, uslojeni kao samo sjećanje. Čitamo ih kao svojevrstan autobiografski presjek, točka u kojoj je umjetnik zastao kako bi redefinirao svoju ponajprije društvenu, ali i umjetničku poziciju. Posljednji dio instalacije čini kamen (preuzet s lokacije) s gotovo neprimjetnim intervencijama, tragom djelovanja, koji se naspram visokoestetiziranih i poetiziranih dijelova ove instalacije doima kao materijalni dokaz prolaznosti, utjecaja čovjeka, ali i materijalne opstojnosti. Tekst Irene Bekić objašnjava izloženo djelo, smjer u kojem se Debeljuhovo utopijsko raspoloženje rasplinje u toj posveti “starosti, prolaznosti, propadanju”. „Utopija“ je jedan od najboljih radova u nacionalnoj suvremenoj umjetnosti koji se referiraju na baštinu, situirajući ju u politički, ekonomski i kulturni kontekst, i kao takav jednako dobro funkcionira i izvan tematskog okvira Salona.

Fotografije: Juraj Vuglač

Nagradu je u ime HS AICA-e dodijelila Patricia Počanić