Godišnju nagradu Hrvatske sekcije AICA-e za 2021. godinu većinom glasova dobio je kustoski kolektiv WHW – Što, kako i za koga

Od 2003. WHW vodi Galeriju Nova u Zagrebu čije djelovanje uključuje WHW Akademiju, a od od 2019. članice kolektiva WHW Ivet Ćurlin, Nataša Ilić i Sabina Sabolović imenovane su za umjetničke direktorice Kunsthalle Wien. Tekstovi WHW-a među ključnima su za ispisivanje povijesti suvremene umjetnosti u Hrvatskoj, i njezinu prezentaciju u svijetu, pa tako i oni koji prate njihove dvije izložbe u 2021., Averklub Collective: Manuš Means Human te Ines Doujak: Geistervölker, istraživačkog karaktera, s aktualnim, akutnim temama relevantnima za naše vrijeme koje nas iznova podsjećaju na ključnu, društvenu dimenziju umjetnosti kako je to je WHW elaborirao u pratećim tekstovima, a što odgovara kriteriju o dodjeli Nagrade: ona se dodjeljuje za pisanje ili radijske, internetske i televizijske emisije kojima se unijelo u likovnu kritiku, pisanje i govor o suvremenoj umjetnosti novi duh i senzibilitet, nove teme i pristupe, stvarajući novu publiku.

Na Godišnjoj skupštini nazočni su bili članovi: Vanja Babić, Branka Benčić, Sonja Briski Uzelac, Josipa Bubaš, Frano Dulibić, Boris Greiner, Željko Kipke, Marta Kiš, Želimir Koščević, Igor Loinjak, Lovorka Magaš Bilandžić, Ivana Meštrov, Patricia Počanić, Nevenka Šarčević, Darko Šimičić, Leila Topić, Jadranka Vinterhalter, Tonči Vladislavić,  Barbara Vujanović, Anita Zlomislić, Ivica Župan i Silva Kalčić koja je vodila Skupštinu. Željko Kipke je napustio Skupštinu prije glasanja pa je ukupno bilo 21 glasačkih listića. Online su tajno glasali, nakon registracije: Nada Beroš, Irena Borić, Darko Fritz, Marko Golub, Radmila Iva Janković, Iva Koerbler, Mladen Lučić, Neva Lukić, Suzana Marjanić, Mirela Ramljak Purgar, Renata Šparada i Dario Vuger, ukupno 12 glasova, dok se Maja Flajsig javila po završetku Skupštine s glasom koji nije uračunat. Verifikatorice glasačkih listića i online glasova (registracije porukom-dobivanja poveznice na online glasački listić-rezultata online glasanja) bile su Nevenka Šarčević i Ivana Meštrov, dok je glasačke listiće nazočnima podijelio Igor Loinjak. Nazočni na Skupštini dali su glasove: 8 za Leilu Topić, 8 za WHW, 5 za Sonju Briski Uzelac. S online glasovima ukupno su članovi HS AICA-e dali glasove: 13 za WHW, 11 za Leilu Topić i 9 za Sonju Briski Uzelac.

Tekst nominacije za nagradu:

Nominaciju kustoskog kolektiva WHW – Što, kako i za koga za Godišnju nagradu AICA-e za 2021. godinu pišemo s osobitim osjećajem zadovoljstva, ponosa, ali i odgovornosti, budući da držimo da su kolektiv WHW (Nataša Ilić, Ana Dević – obje članice HS AICA-e, te Sabina Sabolović i Ivet Ćurlin) bez ikakve sumnje već niz godina najutjecajniji i najuspješniji hrvatski kustoski tim na međunarodnoj sceni suvremene vizualne umjetnosti. Štoviše, smatramo da je upravo WHW svojim djelovanjem u posljednjih 20-ak godina u velikoj mjeri u hrvatskim nacionalnim okvirima, ali i mnogo šire, zadao konture onoga čime se bavimo kada se bavimo kustoskim poslom, pa i više od toga – onoga čime se bavimo kada ulazimo u tumačenje, kritičku interpretaciju, medijaciju i promoviranje suvremenih , ali i historijskih umjetničkih praksi.

Kao što svi znamo, od 2003. WHW vodi Galeriju Nova, neprofitnu galeriju u centru Zagreba koja se od tada razvila ne samo u programski izuzetan izložbeni prostor, nego i u vibrantnu komunikacijsku točku koja spaja Zagreb i Hrvatsku s nekima od ključnih tokova svjetske suvremene umjetnosti. Pored toga, od ranih 2000-ih WHW realizira i brojne velike međunarodne izložbene projekte, među njima: Collective Creativity, Kunsthalle Fridericianum, Kassel, 2005; 11th Istanbul Biennial What Keeps Mankind Alive?, Istanbul, 2009; One Needs to Live Self-Confidently… Watching, Hrvatski paviljon 54th Bijenala u Veneciji, 2011; Ten thousand wiles and a hundred thousand tricks — festival Meeting Points 7, Zagreb, Antwerp, Cairo, Hong Kong, Beirut, Beč i Moskva, 2013/2014; Really Useful Knowledge, Museo Nacional Centro de Arte Reina Sofia, Madrid, 2014; David Maljković: Retrospektiva po dogovoru, Galerija Nova i različite lokacije u Zagrebu, 2015; Janje moje malo (Sve što vidimo moglo biti i drugačije), serija izložbi na različitim lokacijama u Zagrebu (2016. i 2017) i Londonu (2017.) u suradnji s Kathrin Rhomberg i Emily Pethick; I´ll open the door straight dead into the fire, State of Concept, Atena, 2019; Želimir Žilnik: Shadow Citizens, Edith-Russ-Haus, Oldenburg, 2018; Galerija Nova, 2019; Kunsthalle Wien, Beč, 2020, … of bread, wine, cars, security and peace, Kunsthalle Wien, Vienna, 2020. Ana Dević prezentirala je kustoski projektJanje moje malo (Sve što vidimo moglo biti i drugačije na Međunarodnoj znanstvenostručnoj i umjetničkoj konferenciji Izložbene kartografije 11. ožujka 2022., u organizaciji HS AICA sa suorganizatorima.

Od 2018. WHW kolektiv inicirao je WHW Akademiju, nezavisni, besplatni, interdisciplinarni studijski program za mlade umjetnike koji je ove godine ušao u svoju četvrtu sezonu.

U studenome 2022. WHW je objavio publikaciju Artistic Ecologies: New Compasses and Tools – u suizdanju sa Sternberg Press, a zajedno su je uredili Pablo Martínez, Emily Pethick, Milica Vlajković i WHW, dok dizajn potpisuje Dejan Kršić. Publikacija je rezultat dugoročnog programa Education from Below osmišljenog u suradnji s Rijksakademie van beeldende kunsten, Amsterdam, i MACBA – Museu d’Art Contemporani de Barcelona koji financira program Kreativna Europa Europske komisije. Projekt je istraživao umjetnost kao mjesto dijaloga, kolektivnog učenja i imaginacije. Izdavači knjige su WHW i Sternberg Press, a distributeri MIT Press, Art Data, Les presses du réel i Idea Books. Knjiga propituje angažirane pedagogije, kolektivno učenje i umjetničke ekologije. Tekstualni i vizualni doprinosi ove publikacije istražuju mjesta i prakse kroz koje se mogu pojaviti novi oblici znanja i institucionalnosti. Autori i autorice u knjizi su: Luna Acosta, CAConrad, Yael Davids, Eva Ďurovec, Marina Garcés, Teuta Gatolin, Yayo Herrero, Sandi Hilal & Alessandro Petti (DAAR), Max Jorge Hinderer Cruz, Margherita Isola, Jammers, Pablo Martínez, Dan Perjovschi, Emily Pethick , Pirate Care, The Sensing Salon, Cecilia Vicuña i WHW. Mnogi od njih sudjelovali su u programu WHW Akademije kao polaznici, profesori, mentori i suradnici. Publikacija je također sufinancirana sredstvima Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo, Ministarstva kulture i medija RH i Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske. Putem projektnih potpora WHW Akademiji ovu publikaciju podupiru FfAI/Foundation for Arts Initiatives i Kontakt Collection, Beč, i ERSTE Foundation, Beč. Više informacija o publikaciji dostupno je na poveznici https://www.sternberg-press.com/…/artistic-ecologies…/
Kustoski kolektiv WHW 2009. je nagrađen prvom Nagradom Igor Zabel za kulturu i teoriju, tj. za izuzetne kulturne aktivnosti u Centralnoj i Jugoistočnoj Evropi. Kao što je poznato, WHW je dobio ime po svojoj prvoj izložbi: Što, kako i za koga, povodom 152. obljetnice Komunističkog manifesta, održanoj 2000. u Zagrebu i popraćenom knjižicom s temeljnim tekstovima autorica, također knjižica izložbe Projekt: Broadcasting, posvećene Nikoli Tesli u Tehničkom muzeju 2002. godine. Sabina Sabolović i Nataša ilić bile su urednice za vizualnu kulturu u dvotjedniku Zarez od njegovog osnutka do 2003. godine, a kao dio programa Galerija Nova WHW objavljuje galerijske Novine.
Napokon, od 2019. članice kolektiva WHW Ivet Ćurlin, Nataša Ilić i Sabina Sabolović imenovane su za umjetničke direktorice Kunsthalle Wien, jedne od najutjecajnijih europskih muzejsko-galerijskih institucija. Premda se njihov program odvijao u izazovnim pandemijskim godinama, odolijevajući problemima i ograničenjima koja im je taj kontekst zadao, i u toj instituciji su realizirale vrlo kvalitetan program, gdje su, osim kao umjetničke direktorice zadužene za smjer i viziju same ustanove, u 2021. godini (na koju se ova nominacija odnosi) i kurirale dvije izvrsne izložbe: Averklub Collective: Manuš Means Human te Ines Doujak: Geistervölker, obje ne samo umjetnički relevantne, nego i istraživačkog karaktera, s aktualnim, akutnim temama relevantnima za naše vrijeme koje nas iznova podsjećaju na ključnu, društvenu dimenziju umjetnosti. U istoj godini, u sklopu WHW Akademije koja se odvija u Zagrebu, realizirale su ekstenzivan edukacijski program koji je uključivao polaznike iz cijelog svijeta, kao i impresivan popis mentora, među kojima su i Marwa Arsanios (Berlin/Beirut), Alex Baczyński-Jenkins i Kasia Wlaszczyk (Kem) (Varšava/London/Berlin), Vlatka Horvat (London), Pablo Martínez (Barcelona), Aude Christel Mgba (Amsterdam), Dan Perjovschi (Sibiu) i drugi.
U 2021. godini Ana Dević kao članica HS AICA-e samostalno je objavila tekstove:
– “Bones, Muscles and Connective Tissue: Tales of collectivity”, eflux journal issue 119, 2021. https://www.e-flux.com/…/bones-muscles-and-connective.../
– “Rebuilding the Room Brick by Brick to Transgress Boundaries through Collective Efforts” L’ Internationale Online, 2021. https://www.internationaleonline.org/…/1065_rebuilding…
– “Ivan Kožarić: A Century Old Journey on the Trail of Art”, Feature Kontakt Collection, 2021.
WHW-ov odmak od uobičajene institucionalne kustoske prakse u smjeru projekata koji imaju širu društvenu relevantnost, kao i stalnog otvaranja puno malih frontova (predavanja, diskusija, malih izložbi, velikih izložbi, brzih rošada na relaciji između zagrebačke Galerije Nova i koje god već druge međunarodne institucije) umjesto igranja na kartu jednog, reprezentativnog izložbenog/umjetničkog proizvoda, donio je na scenu suvremene umjetnosti dah svježine koji su, svjesno ili nesvjesno, prihvatile i prenijele nove generacije kustosica, kustosa i kustoskih kolektiva. Vođenje bečkog Kunsthallea do lipnja 2024. godine samo je nova stepenica u ovoj iznimnoj karijeri, koja će, nadamo se, otvarati nove frontove i nove modele djelovanja u budućnosti, dok je projekt WHW akademije već sada postavio teren za razvoj domaće i međunarodne umjetničke i kustoske produkcije u bližoj budućnosti.
S poštovanjem,
Marko Golub & Silva Kalčić