Na Godišnjoj skupštini Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara AICA održanoj 22. prosinca u Kulturno-informativnom centru u Zagrebu Godišnja nagrada HS AICA-e za likovnu kritiku za 2015. godinu dodijeljena je likovnom kritičaru, piscu i umjetniku Borisu Greineru.
Nominirani za Godišnju nagradu bili su: Maroje Mrduljaš (na prijedlog Marka Goluba) i Boris Greiner (na prijedlog Ivane Mance). O nagradi je odlučeno većinom glasova na skupštini. Na istoj skupštini u članstvo HS AICA-e primljeno je i dvoje novih članova – Igor Loinjak i Ksenija Orelj.
Godišnja nagrada za likovnu kritiku Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara AICA najprestižnija je nagrada za specifično područje likovne kritike u Hrvatskoj te predstavlja ne samo visoko priznanje autorima različitih generacija koji su je svojim radom u ovoj disciplini zavrijedili, nego i svojevrsnu stimulaciju za samu kritičarsku praksu čiji se prostor djelovanja posljednjih godina dramatično smanjuje. Osim toga, nagrada je vezana uz HS AICA-inu izdavačku produkciju budući da obvezuje autora na realizaciju i objavljivanje knjige tekstova u narednoj godini. Nagrada je osnovana 2006. godine, a dodjeljuje onim članovima Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara koji su u godini koja se ocjenjuje pisanjem ili radio i TV – emisijama unijeli u likovnu kritiku novi duh i senzibilitet, nove teme i pristupe, ujedno stvarajući novu publiku i nove odrednice za kvalitetan razvoj likovne kritike u Republici Hrvatskoj.
Dosadašnji dobitnici Godišnje nagrade HS AICA-e su Nada Beroš i Matko Meštrović (2006.), Sandra Križić Roban (2007.), Branka Stipančić (2008.), Zdenko Rus (2009.), Krešimir Purgar (2010.), Ružica Šimunović (2011.), Radmila Iva Janković (2012.), Marko Golub (2013.), Suzana Marjanić (2014.) te Evelina Turković (2015.)
Iz obrazloženja dr. sc. Ivane Mance:
Autorska knjiga Borisa Greinera pod nazivom Osvojena područja 3 (Zagreb: Petikat, 2015.) nadasve je jedinstveni slučaj interpretativno-kritičkog komentiranja suvremenih umjetničkih zbivanja. Posrijedi je svojevrsni nastavak prakse objavljivanja osvrta i prikaza izložbenih i drugih događaja na području suvremene umjetnosti u obliku knjižnoga sveska, ali i izdanje koje se ipak od prethodnih i razlikuje. Dok prethodne knjige, naime, objedinjuju tekstove pisane kroz trogodišnje ili duže razdoblje, Osvojena područja 3 zamišljena su kao osobita kronika umjetničkih zbivanja tijekom samo jedne, 2015. godine. Osvojena područja, dakle, nisu tek izbor autorovih osvrta na izložbe, umjetničke akcije i druga likovna zbivanja nastalih u određenom vremenskom razdoblju, nego temeljito planiran, ambiciozan spisateljski projekt s jasnom zadaćom mapiranja likovne scene. Kao takva, Osvojena područja 3 poduhvat su eksperimentalnog karaktera: tekstovi objedinjeni u izdanju su i pisani upravo za njega, s ciljem pružanja slike ili, bolje reći, karte godišnje vizualno-umjetničke produkcije koja ne pretendira na sveobuhvatnost ili kritičko-vrijednosnu selektivnost, već je zasnovana na kontingentnoj okolnosti autorove subjektivne nazočnosti na licu mjesta. Greiner dakle jednostavno piše o izložbama i događajima na kojima je sam bio, praveći svojevrsnu nasumičnu sondu u tkivo aktualne umjetničke scene. Činjenica da u neke galerijske institucije odlazi redovitije, a druge posjećuje tek s iznimkom, ne umanjuje sveopći dojam heterogenosti umjetničke produkcije o kojoj se piše. Dakako, taj je rakurs namjeran i odražava autorovu kritičku otvorenost: ne težeći zagovarati određeni umjetnički izričaj, specifični oblik umjetničke prakse ili tip izložbene manifestacije, Greiner bez predrasude ili zadrške reflektira o zatečenom. Rezultat takve strategije niz je na subjektivnom doživljaju i promišljanju zasnovanih, misaono razvedenih primjedbi o umjetnicima i umjetnosti, koje samim tim nipošto nisu manje relevantne za upućenoga čitatelja. Pisana više kao sugestivni komentar, otvorena interpretacija nego li kao kritičko-teorijska egzegeza, svakako ne kao kritički sud, Greinerova razmišljanja o umjetnosti svjedoče o mogućnosti kreativnog nadovezivanja, o slobodi mišljenja koja nadilazi pravila profesionalne korektnosti, o nužnosti doživljajne i intelektualne intimizacije, o davno zaboravljenoj vrijednosti Einfühlunga, pružajući pri tom nepatvoreni čitalački užitak. Zbog hrabrosti i iskrenosti zamišljenog projekta, angažmana i posvećenosti u njegovoj provedbi, erudicije i spisateljske vrsnoće u elaboraciji, autor ove knjige Boris Greiner zaslužuje Godišnju nagradu Hrvatske sekcije AICA-e.
