AICA: DIJALOZI 3 Razgovor s Nadom Beroš

POVEZNICA NA VIDEO RAZGOVORA https://youtu.be/G5iAiRfdFEU

U sklopu programa AICA: DIJALOZI Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (HS AICA) predstavili smo Nadu Beroš, kritičarku, urednicu, prevoditeljicu, predavačicu i dugogodišnju kustosicu Galerije, potom Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb i koautoricu, s Tihomirom Milovcem, „Zbirki u pokretu“, prvog stalnog postava Muzeja u novoj zgradi (2009.-2019.). Nada Beroš bila je dobitnica Godišnje nagrade HS AICA za 2005. godinu, te je povodom nagrade objavljena njezina knjiga „Kroćenje tame: eseji i razgovori o umjetnosti na prijelomu stoljeća“ (Fraktura, 2011.).

S Nadom Beroš razgovarali su Ivana Bago, Marko Golub te Jelena Pašić. Razgovor se vodio o njenom višegodišnjem djelovanju kao primjeru jedinstvenog spoja kustoske, muzeološke, kritičarske i edukatorske prakse, jednako posvećene istraživanju i prezentaciji suvremene umjetnosti, kao i radu s djecom i mladima, odnosno razvoju buduće umjetničke publike.

Program AICA: DIJALOZI proizašao je iz potrebe temeljitijeg dokumentiranja djelovanja doajena hrvatske likovne kritike, te dubokih tragova koje su ostavili svojim tekstovima i kustoskim radom, a koji su u velikoj mjeri oblikovali temelje onog što danas rade nove generacije kritičara, teoretičara i kustosa. Osim razgovora, iz današnje vizure, o razvoju moderne i suvremene umjetnosti čiji su bili suvremenici, svjedoci, ali i sudionici, kritički su se osvrnuli, iz rakursa svjedoka i protagonista – a učinili su to i njihovi sugovornici – na neke bitne trenutke u domaćoj modernoj i suvremenoj umjetnosti.

Voditelji-moderatori su članovi HS AICA-e različitih generacija i po jedan kolega ili kolegica mlađe generacije, što omogućava prisutnost više pogleda na teme u razgovoru. Osim što se ovim događanjem ukazuje pažnja doajenima struke i daje se prilika mlađim generacijama da ih upoznaju i razgovaraju s njima, ono je i podloga za dokumentiranje (“living memory” arhiv) i refleksiju o njihovom radu. Svi razgovori su snimani i montirani u obliku video intervjua te javno objavljeni nakon samih događanja. Transkripti razgovora će se, u daljnjoj komunikaciji i dopuni u suradnji sa sugovornicima, opremiti za objavljivanje u časopisima za kulturu i na Internetu, a zatim i u samostalnoj publikaciji. Projekt predstavlja jedinstvenu priliku da se prikupe informacije o nekim bitnim temama domaćih likovnih i vizualnih umjetnosti, te same prakse likovne kritike.

Organizacija: Silva Kalčić

Snimatelji/fotografi: Buga Cvjetanović i Luka Pešun

KIC Zagreb – Kulturno Informativni centar

Preradovićeva ul. 5

10000 Zagreb

7. 2. 2022. 19 h

AICA: DIJALOZI financirani su sredstvima Ministarstva kulture i medija RH. Zahvaljujemo KIC-u Zagreb na ustupanju prostora za razgovore.

Predavanja se održavaju s obzirom na epidemiološku situaciju (COVID 19) i upute nadležnih, te u skladu s njima.

Biografije sudionika

Nada Beroš je povjesničarka umjetnosti, kritičarka, kustosica, urednica i predavačica rođena 1952. u Zagrebu. Bila je muzejska savjetnica i voditeljica Pedagoškog odjela Muzeja suvremene umjetnosti MSU-a Zagreb, do umirovljenja u studenom 2017., otkad djeluje kao nezavisna kritičarka i kustosica. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer Komparativna književnost i Povijest umjetnosti, 1975. Bila je kustosicom i kokustosicom samostalnih i grupnih izložaba hrvatskih i međunarodnih umjetnika u zemlji i inozemstvu, među kojima su: Andres Serrano, Dennis Adams, Dalibor Martinis, Braco Dimitrijević, Sanja Iveković, Ivan Kožarić, Vadim Fishkin, IRWIN, Swetlana Heger & Plamen Dejanov, Mirosław Bałka, Candice Breitz, Elke Krystufek, Delayed on Time – jedan pogled na švedsku suvremenu scenu, Criss-Cross, 5 pozicija suvremene njemačke i hrvatske scene. Koautorica je prvog stalnog postava Muzeja suvremene umjetnosti Zbirke u pokretu, 2009. Pokretačica je i urednica kritičke biblioteke Refleksije Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu. Objavila je monografiju o Daliboru Martinisu Javne tajne/Public Secrets (2006.); Josip Vaništa: Ukidanje retrospektive (2013., autorica uvodnog teksta i urednica publikacije uz retrospektivu), bila je savjetnica i jedna od autorica tekstova u knjizi Primary Documents: A Saurcebook for Eastern and Central European Art since the 1950s, publikacije u izdanju MoMA, New York i MIT Press, 2002. Bila je osnivačicom nezavisnog međunarodnog projekta Motel Ježevo o ilegalnim migracijama (2000.-2004.). Su-osnivačica je i glavna urednica online magazina art-e-fact (2002.-2005.). Kao edukatorica i predavačica, autorica je brojnih kompleksnih edukativnih projekata uz izložbe u MSU-u, a za izložbu Zapisano na vodi 2013. nagrađena je godišnjom nagradom Hrvatskog muzejskog društva. Kao novinarka i kritičarka objavila je brojne prikaze i razgovore s muzejskim profesionalcima u stručnom tisku i medijima o izgradnji novih muzeja, o funkcioniranju i ulozi muzeja u društvu (Informatica museologica, Vijesti muzealaca i konzervatora, Oris, Globus i dr.). Danas redovito piše i surađuje u tjedniku Novosti (Samostalni srpski tjednik, Zagreb), u kojem je objavila brojne razgovore i osvrte s područja vizualnih umjetnosti. Kao kustosica i kritičarka i nadalje surađuje s umjetnicima i institucijama u pripremi samostalnih i međunarodnih grupnih izložaba, te izdanja. Dobitnica je, uz Matka Meštrovića, Godišnje nagrade Hrvatske sekcije AICA za 2005., povodom koje je objavljena njezina zbirka eseja i razgovora Kroćenje tame – eseji i razgovori o umjetnosti na prijelomu stoljeća (2011.).

Ivana Bago je nezavisna istraživačica, povjesničarka umjetnosti i kustosica, rođena 1979. u Mostaru. Diplomirala je povijest umjetnosti i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2005. godine, a 2018. Je doktorirala na Odsjeku za povijest umjetnosti i vizualnu kulturu na Sveučilištu Duke u SAD-u. Suosnivačica je (s Antonijom Majačom) organizacije Delve | Institut za trajanje, mjesto i varijable (www.delve.hr). Redovito objavljuje u znanstvenim časopisima, zbornicima, umjetničkim monografijama, te časopisima poput Artforum-a, e-flux journal-a i mezosphera-e, te je članica uredničkog vijeća časopisa ARTMargins. Pozvana predavanja održala je, među ostalim, u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku, Američkom sveučilištu u Beirutu, Kraljevskom institutu u Stockholmu, a kao gostujuća predavačica surađuje s Akademijom primjenjenih umjetnosti u Beču, Akademijom likovnih umjetnosti u Zagrebu i WHW Akademijom. Dobitnica je nagradne stipendije Igor Zabel Award for Culture and Theory za 2020. godinu. U njene istraživačke interese spadaju: (post)jugoslavenska umjetnost, konceptualna umjetnost, teorija umjetnosti, povijest izložbenih i kustoskih praksi, performans, feminizam, i paradigme historizacije umjetnosti nakon 1989. Među njenim kustoskim projektima su: Moving Forwards, Counting Backwards, University Museum of Contemporary Art, Mexico City, 2012.; Gdje se sve tek treba dogoditi, Spaport Biennale, Banja Luka, 2009./2010.; Narančasti pas i druge priče, Performance Studies international, Zagreb, 2009.; Salon revolucije, HDLU, 2008.; Stalking with Stories, Apexart, New York, 2007. Trenutno završava svoju prvu knjigu Yugoslav Aesthetics: Monuments to History’s Bare Bones, i radi na istraživačkom i izdavačkom projektu Sanja Iveković: Documents in the Making.

Marko Golub je kustos, urednik i kritičar suvremene umjetnosti i dizajna, rođen 1978. u Splitu. Kao kritičar djeluje od početka 2000-ih godina, pišući za emisije Radija 101, I. i III. programa Hrvatskog radija, stručne časopise Čovjek i prostor, Oris, Život umjetnosti, Kontura, dvotjednik Zarez, a vodio je i televizijsku emisiju Trikultura o likovnoj umjetnosti te suuređivao emisiju Transfer, obje na HRT-u. Od 2011. voditelj je galerije Hrvatskog dizajnerskog društva, autor je kustos i organizator brojnih izložbi o dizajnu i vizualnoj umjetnosti, uključujući i dva nagrađena hrvatska nastupa na Praškom kvadrijenalu 2015. i 2019. godine. Glavni je urednik posljednjih pet dvogodišnjih reprezentativnih publikacija „Pregled hrvatskog dizajna“, od 2011. do danas, te je autor brojnih knjiga o dizajnu i suvremenoj umjetnosti, između ostalog zbirke kritičkih tekstova Kritička kartografija – tekstovi o suvremenoj umjetnosti i dizajnu (izd. HS AICA & Durieux, 2016.), zbirke priloga o povijesti hrvatskog dizajna Fragmente dizajnerske povijesti – Dokumenti Vol.1 (2018.), te niza drugih u kojima je samostalno ili u suautorstvu obradio dizajnerske opuse Sanje Iveković, Dalibora Martinisa, Davora Grunwalda, Željka Borčića, Vanje Cuculića, Borisa Ljubičića, Mirka Ilića itd. Bio je član redakcije časopisa Čovjek i prostor i uredništva Orisa te savjeta Galerije proširenih medija, Galerije Forum i Vijeća za inovativne umjetničke i kulturne prakse Ministarstva kulture RH. Dobitnik je Godišnje nagrade HS AICA za likovnu kritiku 2013., a od 2016. do 2018. bio je i predsjednik Hrvatske sekcije AICA-e.

Jelena Pašić rođena je 1986. u Zagrebu. Na zagrebačkom Filozofskom fakultetu diplomirala je studije povijesti umjetnosti i kulturne antropologije. Posljednjih desetak godina surađivala je na brojnim projektima u polju kulturno-umjetničke produkcije te organizirala i koordinirala niz izložbi, radionica, panela i sličnih događanja. Bavi se filmskom i likovnom kritikom, a eseje i kritičke tekstove u posljednje vrijeme najčešće objavljuje, između ostaloga, u tjedniku Novosti i u emisiji Triptih Trećeg programa Hrvatskog radija. Urednica je i nekoliko publikacija, među kojima su i fotografske knjige Naša kuća Davora Konjikušića i L.p, Marka Ercegovića te (sa Sandrom Križić Roban) monografija Pripremanje za fotografiju Vlade Marteka. Izvršna je urednica portala Vizkultura. Od 2013. do 2017. bila je zaposlena u Umjetničkoj organizaciji Zagreb Film Festival, a od 2017. do kraja 2019. u Uredu za fotografiju. Od 2020. surađuje s festivalom ZagrebDox. Jedna je od voditeljica škole umjetničke fotografije Drugi kadar.

Luka Pešun rođen je 1990. godine u Zagrebu. Nakon studija modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 2015. upisuje diplomski studij Fotografije na Akademiji dramske umjetnosti, a završava ga 2019. Dobitnik je Rektorove nagrade za znanstveni i umjetnički grupni rad, 2016. godine. Sudjelovao je na grupnoj izložbi studenata Akademije dramske umjetnosti pod nazivom Nova Imena 2016. i 2017. godine. 2016. je izlagao seriju naziva „Dlaka“, na izložbi ISPIT u Galeriji SC. Diplomski rad naziva „Radite to u svoja četiri zida“ izlaže 2019. u ADU Galeriji f8 te u sklopu festivala Poreč Dox. Fotografija iz diplomske serije izložena je na billboardu 2020. godine u sklopu programa Ploha/Površina 6. Za Kolektiv queerANarchive održao je radionicu fotografije 2020. godine u Splitu. Dio šireg ciklusa fotografske serije Domestic izlaže 2021. u Splitu u sklopu programa qIZLOŽBE, te kasnije iste godine u Puli na poziv lokalne udruge za promicanje queer kulture i LGBT+ prava, na izložbi Proces. U svom umjetničkom radu koristi medij fotografije – kako bi istražio teme poput identiteta, obitelji i pripadanja, a u suštini se bavi kontekstom i načina na koji promjena istog mijenja čitanje.

Buga Cvjetanović rođena je 1990. godine u Zagrebu. 2009. godine završava Školu primijenjene umjetnosti i dizajna na odjelu Dizajn metala. 2009. upisuje preddiplomski studij na Umjetničkoj akademiji u Splitu, smjer Film i video, gdje je diplomirala 2013. godine. Tijekom studija bila je predstavnica studenata Odsjeka Film i video u Studentskom vijeću Umjetničke akademije u Splitu i jedan od predstavnika u Kulturnom vijeću Zbora studenata Sveučilišta u Splitu, te u sklopu studentskog zbora jedna od organizatora Tjedna kulture Umjetničke akademije. 2021. završava diplomski studij fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dobitnica je Rektorove nagrade 2016. godine za znanstveni i umjetnički grupni rad. Sudjelovala je na deset skupnih izložbi i dvije samostalne izložbe. 2017. godine njen rad Eho osvaja prvu nagradu na fotografskom festivalu Photodistorzija, te je iste godine rad Eho prihvaćen na Neu Now festivalu za izlaganje na internetskoj platformi.