AICA: DIJALOZI 4 Miroslav Gašparović

U sklopu programa AICA: DIJALOZI 4 Hrvatske sekcije Međunarodnoga udruženja likovnih kritičara (HS AICA) predstavili smo Miroslava Gašparovića, ravnatelja Muzeja za umjetnost i obrt (od 2003.), likovnog kritičara, autora ili koordinatora više stotina izložbi te više desetaka stručnih i znanstvenih članaka te urednika većega broja kataloga i knjiga.

S Miroslavom Gašparovićem razgovarale su kolegice Jasmina Fučkan, Leila Topić i Jadranka Vinterhalter. Problemski su pristupili temama kao što su granice između suvremene likovne i primijenjene umjetnosti te pitanju  važnosti likovne kritike u artikuliranju pojedinih muzeoloških ideja, odnosno koncepcija. U središtu dijaloga bio je Muzej za umjetnost i obrt. Razgovaralo se o odnosima i razlikama u upravljanju tim Muzejom između ravnatelja, Miroslava Gašparovića i Vladimira Malekovića te o važnosti uloge kustosa s obzirom na edukativnu ulogu muzeja. Sugovornici su se dotaknuli i zapaženog projekta Suvremeni umjetnici u stalnom postavu MUO te zadatka obnove MUO nakon potresa, čemu je uvelike pridonijelo iskustvo Miroslava Gašparovića na području zaštite i restauracije umjetničke baštine tijekom Domovinskoga rata.

Program AICA: DIJALOZI proizašao je iz potrebe temeljitijeg dokumentiranja djelovanja doajena hrvatske likovne kritike, te dubokih tragova koje su ostavili svojim tekstovima i kustoskim radom, a koji su u velikoj mjeri oblikovali temelje onog što danas rade nove generacije kritičara, teoretičara i kustosa. Osim razgovora, iz današnje vizure, o razvoju moderne i suvremene umjetnosti čiji su bili suvremenici, svjedoci, ali i sudionici, kritički će se osvrnuti, iz rakursa svjedoka i protagonista – a učinit će to i njihovi sugovornici – na neke bitne trenutke u domaćoj modernoj i suvremenoj umjetnosti.

Voditelji-moderatori su članovi HS AICA-e različitih generacija i po jedan sugovornik/ca mlađe generacije, što omogućava više pogleda na teme u razgovoru. Osim što se ovim događanjem iskazuje poštovanje doajenima struke (i mlađim generacijama omogućuje da ih upoznaju i razgovaraju s njima), ono je i podloga za videodokumentiranje njihova rada (living memory arhiv). Svi razgovori se fotografiraju i snimaju kao videointervjui te će biti javno objavljeni nakon događanja.

Transkripti razgovora će se, u daljnjoj komunikaciji i dopuni u suradnji sa sugovornicima, opremiti za objavljivanje u časopisima za kulturu i na internetu, a zatim i u samostalnoj publikaciji, odnosno u izložbenoj formi. Projekt je jedinstvena prilika da se prikupe informacije o nekim bitnim temama domaćih likovnih i vizualnih umjetnosti te same prakse likovne kritike.

Organizacija: Neva Lukić
Snimatelji/fotografi: Buga Cvjetanović i Luka Pešun
Za HS AICA: Silva Kalčić, predsjednica

AICA: DIJALOZI financirani su sredstvima Ministarstva kulture i medija RH te Ureda za kulturu Grada Zagreba. Zahvaljujemo KIC-u Zagreb na suradnji i ustupanju prostora za razgovore.

5. 12. 2022. u 19 h
Kulturno-informativni centar (KIC) Zagreb
Preradovićeva 5
10 000 Zagreb

—————————————————

Biografije sudionika

Miroslav Gašparović (Zagreb, 1955.) ravnatelj je Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu. Diplomirao je 1982. povijest umjetnosti i filozofiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Od 1983. do 1994. bio je kustos u Strossmayerovoj galeriji starih majstora HAZU-a, posebno zadužen za zbirku talijanskih majstora. Tijekom godina boravio je na studijskim putovanjima u Francuskoj, SAD-u, Nizozemskoj, Njemačkoj i Italiji. Zahvaljujući stipendiji talijanske vlade, 1986./1987. na studijskom je boravku u Veneciji, gdje radi na Institutu za povijest umjetnosti Fondacije Cini pod vodstvom Rodolfa Pallucchinija. Istodobno s radom u Strossmayerovoj galeriji i istraživanjima talijanskog, napose venecijanskog slikarstva, intenzivno sudjeluje i prati zbivanja na suvremenoj umjetničkoj sceni likovnim kritikama i organizacijom autorskih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 1988. član je međunarodnog udruženja likovnih kritičara AICA, a 1989. dobiva stipendiju za sudjelovanje na seminaru u Salzburgu. Godine 1990. je na studijskom boravku u Firenci (Galeria degli Uffizi). Od srpnja 1991. do 1994. volonterski radi kao časnik za vezu s Europskom promatračkom misijom, a zadužen je za praćenje stanja i spašavanje kulturnih dobara i humanitarni rad. Završio je prvi diplomatski tečaj RH 1992. godine. Od 1994. radi u Muzeju za umjetnost i obrt, u početku kao voditelj odjela za marketing i odnose s javnošću, a od 1996. do 2003. voditelj je Zbirke slikarstva i grafike. Godine 1996. bavi se istraživanjem u Kraljevskom arhivu za povijest umjetnosti u Haagu. U tom razdoblju nastavlja intenzivnu kritičarsku djelatnost: izbornik je hrvatske izložbe na Kairskom bijenalu 1997. koja je odlikovana posebnom nagradom za najbolju nacionalnu izložbu, a Zlatan Vrkljan nagrađen je za nastup nagradom žirija Bijenala. Iste je godine pripremio i izložbu posvećenu dvadesetoj godišnjici ALU-a, na kojoj su predstavljeni svi povijesni i aktualni profesori i nastavnici. Također je na Venecijanskom bijenalu postavio izložbu ALU i Venecijanski bijenale. Gostujući je predavač na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu od 1999. do 2003. Od te godine ravnatelj je Muzeja za umjetnost i obrt, ujedno i autor, suautor ili koordinator više stotina izložbi, urednik većega broja kataloga i knjiga. Vodio je projekt Secesija u Hrvatskoj koji je 2006. predstavljen i u Pragu. Glavni je autor i kustos izložbe Skriveno blago MUO. Jedan je od autora izložbe La Belle Epoque Imperiale održane u Palazzo Attems u Goriciji. Autor je velikih retrospektivnih izložbi Dušana Džamonje 2008. i Jagode Buić 2010. koju predstavlja nakon Trsta i Splita i u UNESCO-ovom sjedištu u Parizu 2014. Posebno se izdvajaju izložbe u slavnoj rimskoj Palazzo Venezia, Petropavlovskoj tvrđavi u St. Peterburgu. U sklopu Festivala Hrvatske u Francuskoj Croatie, la voici organizirao je izložbu L’oeil de Peter Knapp sur la photographie 2012. u Cite des Artes.
Inicijator je programa Suvremeni umjetnici u Stalnom postavu MUO koji je počeo vrlo zapaženom izložbom Dalibora Martinisa. Hrvatskoj publici predstavio je na različitim izložbama djela nekih od najvažnijih umjetnika svijeta, kao što su Rembrandt – Grafike 2009., Caravagio 2013., Guercino 2015., Barokni sjaj Venecije, Tiepolo, Guardi, Canaletto, 2018., Rafaell 2021. Glavni je voditelj projekata Art deco u Hrvatskoj 2011. i Šezdesete u Hrvatskoj 2018. te niza većih i manjih izložbi u Hrvatskoj i svijetu.
Nakon potresa 2020. pripremio je prvu izložbu posvećenu potresu Protreseni MUO 1880. – 2020. Autor je više desetaka stručnih i znanstvenih članaka, TV filmova posvećenih različitim umjetnicima i temama iz povijesti umjetnosti. Bio je član i predsjednik odbora za dodjelu glavne državne Nagrade (za likovnu umjetnost) Vladimir Nazor u više navrata. Tijekom godina bio je predsjednik ili član upravnih odbora nekih od najvažnijih kulturnih ustanova RH: Moderne galerije, Muzeja Mimara, Hrvatskog restauratorskog zavoda, Dvora Trakošćan. Predsjednik je upravnog odbora Muzejskog dokumentacijskog centra. Član je AICA-e, ICOM-a, DPUH-a, AAD-a i drugih stručnih udruženja.
Dobitnik je više priznanja, nagrada i odlikovanja.

—————————————————

Jasmina Fučkan (Zagreb, 1979.) diplomirala je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Zaposlena je u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, gdje radi kao voditeljica muzejskih zbirki kiparstva i bjelokosti. Na prethodnom radnom mjestu kustosice za izložbe MUO-a surađivala je na brojnim muzejskim izložbenim, izdavačkim i pedagoškim projektima. Od 2009. do 2020. godine bila je kustosica izložbenog programa Suvremeni umjetnici u Stalnom postavu Muzeja za umjetnost i obrt. Kao kustosica, koautorica ili autorica sudjelovala je u organizaciji izložbi iz fundusa i monografskih nastupa suvremenih autora. Autorica je monografije Svjetlan Junaković / crteži iz blokova 2011. – 2021. (Sandorf, 2022.). Tekstove o događajima na suvremenoj izvedbenoj sceni objavljuje na e-portalu Plesna scena. Članica je studijske sekcije ULUPUH-a.

Leila Topić (Zagreb, 1972.) je kustosica i likovna kritičarka zainteresirana za modernu, odnosno suvremenu umjetnost kao društvenu praksu i njezinu primjenu unutar institucionalnog konteksta. Zanima je umjetnost koja se nehajno odnosi prema granicama disciplina, ona s emancipatorskim potencijalima, kao i stvaralaštvo koje njeguje eros métiera. Sklona je transgresivnim kustoskim inicijativama, stvarajući pritom nove oblike suradničkih odnosa i mikrozajednica. Osim kustoskog posla u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti od 2006., aktivno se bavi likovnom kritikom u kojoj nastoji spojiti iskustvo kustoskog rada s kritičkim pisanjem. U biblioteci MSU-a Refleksije inicirala je prijevode i uredila knjige Nicolasa Bourriauda Relacijska estetika / Postprodukcija, Donalda Kuspita Kraj umjetnosti te fotografsku monografiju umjetničke grupe ViGo. Održala je predavanja o hrvatskoj suvremenoj vizualnoj sceni u Cardiffu, Dublinu, Tokiju, Parizu i Rigi te objavila brojne eseje i intervjue s umjetnicima, kritičarima i kustosima u stručnim časopisima (ČIP, Zarez, Vijesti muzealaca, Oris, Prosvjeta, 15 dana, Vijenac i Kontura) te za emisiju Triptih Trećega programa Hrvatskoga radija. Aktivna je članica Hrvatske sekcije AICA-e od 2006. Surađivala je kao članica u AICA-inu prosudbenom odboru za izložbe Zagrebačkih salona, stručnom žiriju 8. Trijenala kiparstva, Vjesnikovoj nagradi Josip Račić za likovnu umjetnost te Nagradi Vladimir Nazor za likovnu umjetnost. Autorica je brojnih predgovora samostalnim i skupnim izložbama te koautorica monografije o Galeriji Studentski centar (s Darkom Glavanom). Zahvaljujući kustoskoj stipendiji, usavršavala se u bečkoj Muzejskoj četvrti te na brojnim drugim međunarodnim kustoskim radionicama. Aktivna je članica i predavačica pri Centru za ženske studije od 2002. i doktorska kandidatkinja beogradskoga Fakulteta za medije i komunikaciju s temom disertacije Umjetničke grupe i kolektivi u Jugoslaviji – 1945. – 2000. U profesionalnom i privatnom životu zalaže se za percipiranje kulture kao javnog dobra, odnosno jednog od alata za stvaranje demokratičnijeg i pravednijeg društva.

Jadranka Vinterhalter (Zemun, 1948.), povjesničarka umjetnosti, kustosica i muzejska savjetnica. Diplomirala je povijest umjetnosti (muzeološki smjer) na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1971. godine. Od 1974. radi kao kustosica na brojnim područjima muzejske prakse: odnosi s javnošću, edukativni programi, izdavački programi, organizacija izložbi, muzejskih radionica, stručnih skupova i događanja, voditeljica muzejskih zbirki i dokumentacije suvremene umjetnosti.
Radila je u više institucija u Zagrebu i Beogradu: u Muzeju savremene umetnosti, Beograd (1974. – 1984.), Muzejskom dokumentacijskom centru, Zagreb (1984. – 1994.), Soros centru za suvremenu umjetnost / Institutu za suvremenu umjetnost, Zagreb (1994. – 2000.) i Muzeju suvremene umjetnosti, Zagreb (2000. – 2013.).
Nakon umirovljenja 2013. radi na međunarodnim istraživačkim i izložbenim projektima: Bauhaus – umrežavanje ideja i prakse / Bauhaus – networking ideas and practice – BAUNET (2013. – 2015.) (koautorica s Vesnom Meštrić); Devedesete: Ožiljci / Nineties: Scars (2018. – 2022.) (članica stručnog tima). Stručna urednica za suvremenu umjetnost Likovnog leksikona, izd. LZMK, Zagreb, 2014.
Piše i objavljuje stručne priloge iz muzeologije i muzejske prakse te tekstove o suvremenoj umjetnosti i likovnim umjetnicima u katalozima izložbi i časopisima.

—————————————————

Buga Cvjetanović (1990.) 2009. završava Školu primijenjene umjetnosti i dizajna na odjelu Dizajn metala. Godine 2009. upisuje preddiplomski studij na Umjetničkoj akademiji u Splitu, smjer Film i video, gdje je diplomirala 2013. godine. Tijekom studija bila je predstavnica studenata Odsjeka Film i video u Studentskom vijeću Umjetničke akademije u Splitu i jedna od predstavnika u Kulturnom vijeću Zbora studenata Sveučilišta u Splitu te u sklopu studentskoga zbora jedna od organizatora Tjedna kulture splitske Umjetničke akademije. Godine 2021. završava diplomski studij fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dobitnica je Rektorove nagrade 2016. godine za znanstveni i umjetnički grupni rad. Sudjelovala je na deset skupnih izložbi i dvije samostalne. Njezin rad Eho 2017. osvaja prvu nagradu na fotografskom festivalu Photodistorzija te je iste godine prihvaćen na Neu Now festivalu za izlaganje na internetskoj platformi.

Luka Pešun (1990.) nakon studija modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2015. upisuje diplomski studij Fotografije na Akademiji dramske umjetnosti i završava ga 2019. godine. Dobitnik je Rektorove nagrade za znanstveni i umjetnički grupni rad 2016. godine. Sudjelovao je na grupnoj izložbi studenata Akademije dramske umjetnosti Nova Imena 2016. i 2017. godine. Seriju naziva Dlaka izlagao je 2016. na izložbi ISPIT u Galeriji SC. Diplomski rad Radite to u svoja četiri zida izlaže 2019. u ADU Galeriji f8 te u sklopu festivala Poreč Dox. Fotografija iz diplomske serije izložena je na billboardu 2020. godine u sklopu programa Ploha/Površina 6. Za Kolektiv queerANarchive održao je radionicu fotografije 2020. godine u Splitu. Dio širega ciklusa fotografske serije Domestic izlaže 2021. u Splitu u sklopu programa qIZLOŽBE te kasnije iste godine u Puli, na poziv lokalne udruge za promicanje queer kulture i LGBT+ prava, na izložbi Proces. U svojem umjetničkom radu bavi se medijem fotografije u istraživanju tema poput identiteta, obitelji i pripadanja; bit istraživanja je kontekst i način na koji promjena medija fotografije mijenja čitanje.