AICA: DIJALOZI 2 Razgovor s Brankom Franceschijem

U okviru programa AICA: DIJALOZI Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (HS AICA) predstavili smo Branka Franceschija, kustosa, ravnatelja Moderne galerije – Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti (NMSU) u Zagrebu, kojemu je nedavno (5.11.2021.) ovršena slika Mlada patricijka Vlahe Bukovca, a prema sudskoj presudi u korist HAZU-a koji na sliku polaže pravo. O tom izlučivanju umjetnine iz zbirke koja je po zakonu cjelovito zaštićeno kulturno dobro) u kontekstu sraza s HAZU-om, problemu/pitanju stalnog postava muzeja, kustoskoj praksi u suvremenoj umjetnosti i o tome postoji li likovna kritika u Hrvatskoj danas, ima li tekst kustosa i kritičara ikakav utjecaj na društvo i umjetnički sustav, bilo je riječi u razgovoru koji su s Franceschijem vodili Miroslav Gašparović, Marko Golub te Zlatko Tot. Branko Franceschi je ravnatelj NMMU-a, ranije i ravnatelj Galerije umjetnina u Splitu, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci i Doma HDLU-a u Zagrebu, gdje je prethodno bio voditelj Galerije Miroslav Kraljević. Kustos je i izbornik brojnih nacionalnih izložbenih prezentacija, između ostaloga za svoj je rad nagrađen Godišnjom nagradom HS AICA za 2017. godinu.

Program AICA: DIJALOZI proizašao je iz potrebe temeljitijeg dokumentiranja djelovanja doajena hrvatske likovne kritike, te dubokih tragova koje su ostavili svojim tekstovima i kustoskim radom, a koji su u velikoj mjeri oblikovali temelje onog što danas rade nove generacije kritičara, teoretičara i kustosa. Osim razgovora, iz današnje vizure, o razvoju moderne i suvremene umjetnosti čiji su bili suvremenici, svjedoci, ali i sudionici, kritički će se osvrnuti, iz rakursa svjedoka i protagonista – a učinit će to i njihovi sugovornici – na neke bitne trenutke u domaćoj modernoj i suvremenoj umjetnosti.

Voditelji-moderatori su članovi HS AICA-e različitih generacija i po jedan kolega ili kolegica mlađe generacije, što omogućava prisutnost više pogleda na teme u razgovoru. Osim što se ovim događanjem ukazuje pažnja doajenima struke i daje se prilika mlađim generacijama da ih upoznaju i razgovaraju s njima, ono je i podloga za dokumentiranje (“living memory” arhiv) i refleksiju o njihovom radu. Svi razgovori bit će snimani i montirani u obliku video intervjua te javno objavljeni nakon samih događanja. Transkripti razgovora će se, u daljnjoj komunikaciji i dopuni u suradnji sa sugovornicima, opremiti za objavljivanje u časopisima za kulturu i na Internetu, a zatim i u samostalnoj publikaciji. Projekt predstavlja jedinstvenu priliku da se prikupe informacije o nekim bitnim temama domaćih likovnih i vizualnih umjetnosti, te same prakse likovne kritike.

Organizacija: Silva Kalčić
Snimatelj/fotograf: Bojan Mrđenović

KIC Zagreb – Kulturno Informativni centar
Preradovićeva ul. 5
10000 Zagreb
22. 11. 2021. 19 h

AICA: DIJALOZI financirani su sredstvima Ministarstva kulture i medija RH. Zahvaljujemo KIC-u na ustupanju prostora za razgovore.

————————————————–
Biografije sudionika

Branko Franceschi je povjesničar umjetnosti rođen 1959. u Zadru. Od 2020. godine ravnatelj je Moderne galerije, sada Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu. Od 2014. do 2020. ravnatelj je Galerije umjetnina u Splitu. Od 2010. godine obnaša dužnost direktora Virtualnog muzeja avangardne umjetnosti. Od 2008. do 2010. godine ravnatelj je HDLU Zagreb, u periodu 2004. –2008. ravnatelj je Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, a od 1987.  do 2004. godine voditelj je i kustos Galerije Miroslav Kraljević u Zagrebu. Od 1987. godine inicijator je i kustos brojnih izložbi suvremene umjetnosti za izložbene prostore u Hrvatskoj i šire. Bio je povjerenik-kustos hrvatskog paviljona na 16. biennalu u Sao Paulu (2004.) i nekoliko Bijenala u Veneciji, ko-kustos je 2. bijenala ARK D-0, Konjic, BiH (2013.), Helsinškog bijenala fotografije (2014.), i kustos drugih međunarodnih izložbenih manifestacija kao što je Međunarodni biennale mladih umjetnika u Bukureštu (2006., 2012.). Godine 2005. inicirao je Biennale Kvadrilaterale u Rijeci, Hrvatska. Godine 2005. inicirao je Biennale Kvadrilaterale u Rijeci. Njegova djelatnost uključuje i produkciju online radova, članke za dnevne novine, te recenzije za  umjetničke časopise u Hrvatskoj i inozemstvu, monografije suvremenih hrvatskih umjetnika, uredništvo knjiga o umjetničkoj kritici u Hrvatskoj, TV i radio emisije. Od 2015. inicirao je i radi kao voditelj radijske emisije Radio galerije za Jadranski radio u Splitu. Inicirao je, vodio i koordinirao rezidencije za hrvatske umjetnike u PS1, New Yorku od 2001. do 2007. godine, rezidencijalnom programu Art in General od 2004. do 2011. te druge kulturne razmjene između Hrvatske i SAD-a, te Hrvatske i zemalja EU. Od 2017. vodi i koordinira Art Omi rezidenciju za umjetnike koji žive i rade u Hrvatskoj. Član je Savjetodavnog odbora Art OMI i Komisije za likovnu i primijenjenu umjetnost nagrade Vladimir Nazor. Dobitnik je Godišnje nagrade za likovnu kritiku HS AICA za 2017. godinu. Miroslav Gašparović rođen 1955. u Zagrebu, ravnatelj je Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu. Diplomirao je 1981. na Filozofskom fakultetu Zagrebačkog sveučilišta, povijest umjetnosti i filozofiju. Od 1983. do 1994. bio je kustos u Strossmayerovoj galeriji starih majstora HAZU, posebno zadužen za zbirku talijanskih majstora. Tijekom godina boravio je na studijskim putovanjima u Francuskoj, USA, Nizozemskoj, Njemačkoj, Italiji. Godine 1986./87. je zahvaljujući stipendiji talijanske vlade, na studijskom boravku u Veneciji gdje radi u Institutu za povijest umjetnosti Fondacije Cini, pod vodstvom Ridolfa Paluchinia. Paralelno s radom u Strossmayerovoj galeriji i istraživanjima talijanskog, napose venecijanskog slikarstva intenzivno sudjeluje i prati zbivanja na suvremenoj umjetničkoj sceni likovnim kritikama i organizacijom autorskih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Završio je u prvoj generaciji Diplomatsku akademiju RH 1992 godine. Istražuje u Kraljevskom arhivu za povijest umjetnosti u Haagu 1996. godine. U tom razdoblju nastavlja intenzivnu kritičarsku djelatnost pa je tako komesar Hrvatske izložbe na Kairskom bijenalu 1997., koja je odlikovana posebnom nagradom žirija. Gostujući je predavač na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu od 1999.  do 2003. Od te godine ravnatelj je Muzeja za umjetnost i obrt u kom svojstvu je autor, suautor ili koordinator više stotina izložbi, urednik većeg broja kataloga i knjiga. Autor je velikih retrospektivnih izložbi Dušana Džamonje 2008. i Jagode Buić 2010. koju predstavlja nakon Trsta i Splita i u UNESCO-ovom sjedištu u Parizu 2014. Hrvatskoj publici predstavio je na različitim izložbama djela nekih od najznačajnijih umjetnika, a bio je glavni nositelj projekata kao što su to Art Deco u Hrvatskoj 2011. i Šezdesete u Hrvatskoj 2018. U okviru predstavljanja hrvatske kulture Francuskoj Croatie la Voici pripremio je izložbu L’oeil de Peter Knapp sur la photographie 2012. u Cite des Artes.  Autor je više desetaka stručnih i znanstvenih članaka, TV filmova posvećenih različitim umjetnicima i temama iz povijesti umjetnosti. Bio je član i predsjednik odbora za dodjelu glasne državne nagrade za likovnu umjetnost Vladimir Nazor u više navrata. I sam je dobitnik više priznanja, nagrada i odlikovanja. Član je ICOM-a, DPUH, AAD i drugih stručnih udruženja, kao i HS AICA. Marko Golub (Split, 1978) je likovni kritičar, kustos, urednik i voditelj Galerije Hrvatskog dizajnerskog društva. Od 2000. do 2010. radio je u sklopu Redakcije kulturnog programa Radija 101 kao kritičar i novinar, a kritičke tekstove objavljivao je u emisijama 1. i 3. programa Hrvatskog radija, stručnim časopisima Čovjek i prostor, Oris, Život umjetnosti, Kontura, kulturnom dvotjedniku Zarez, itd. Od 2013. do 2015. bio je scenarist i voditelj emisije Trikultura s temom vizualne umjetnosti na HTV3, a od 2014. do 2015. su–urednik emisije Transfer. Glavni je urednik pet dvogodišnjih publikacija Pregled hrvatskog dizajna 1112, 1314, 1516, 1718 i 19/20. te član organizacijskog tima festivala dizajna Dan D od 2012. do 2015. i Plan D.konferencije 2020. i 2021. Autor je niza predgovora skupnih i samostalnih izložbi. Kurirao je brojne izložbe o dizajnu i suvremenoj umjetnosti, uključujući i Zlatnom medaljom nagrađenu izložbu Intangible u okviru Praškog kvadrijenala 2015 (s N. Radeljkovićem i I. Ružićem) te također nagrađenu izložbu Sliding into the Unknown Ivana Marušića Klifa (zajedno s ko-kustosicom Mašom Milovac) na istoj međunarodnoj manifestaciji 2019. Bio je član redakcije časopisa Čovjek i prostor i uredništva časopisa Oris, savjeta Galerije proširenih medija, umjetničkog savjeta Galerije Forum. Član je Studijske sekcije ULUPUH–a te Izvršnog odbora hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara AICA–e. Od 2014. do 2016. član je Vijeća za inovativne kulturne i umjetničke prakse Ministarstva kulture Republike Hrvatske. Autor je niza knjiga iz područja likovne umjetnosti, dizajna i inovativnih medijskih praksi: Kritička kartografija – Tekstovi o suvremenoj umjetnosti i dizajnu (izd. Durieux i HS AICA, 2016.), Uvod u spekulativnu dizajnersku praksu (s Ivicom Mitrovićem, izd. Hrvatsko dizajnersko društvo i Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu, 2015.), Željko Borčić – Dizajn, umjetnost, fotografija (s Goranom Martinom Štimcem, izd. Hrvatsko dizajnersko društvo, 2015.), Davor Grunwald – Industrijski dizajn (s Koraljkom Vlajo, izdanje HDD, 2017.), Damir Gamulin – Dizajnom, izvan dizajna (izd. HDD, 2017.), Mangelos, vol. 1 (strip, s Ivanom Armanini, izd. Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu, 2017.), Fragmenti dizajnerske povijesti (izd. Hrvatsko dizajnersko društvo, 2019.), Logo protiv kaosa – identitetski dizajn Borisa Ljubičića (izd. Hrvatsko dizajnersko društvo, 2019.), Dalibor Martinis: Dizajner pri radu 1970 – 1990 (s D. Kršićem, izd. Hrvatsko dizajnersko društvo, 2019.), Die Mechanische Malerei (s kolektivom Nova Europa, izd. HDD 2021.), Mirko Ilić: Dizajnerska povijest svijeta (HDD, 2021.) itd. Bio je član niza domaćih i međunarodnih žirija, uključujući Izložbu hrvatskog dizajna 1516 (2016.), Zagrebački salon primijenjene umjetnosti i dizajna (2020.), Ideja X (Dani komunikacija 2021.), European Design Awards (2019 – 2021.) i Joseph Binder Award (2020.). Dobitnik je Godišnje nagrade HS AICA–e za likovnu kritiku 2013. godine. Od 2016. do kraja 2018. bio je predsjednik Hrvatske sekcije međunarodnog udruženja likovnih kritičara AICA. Zlatko Tot rođen je u Rijeci 1989. Preddiplomski studije filozofije i povijesti umjetnosti završio je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Diplomski studij povijesti umjetnosti 3. modul – moderna i suvremena umjetnost završava na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je na temu „Kritički regionalizam u opusu arhitekta Julija De Luce”. Stručni interes  usmjerio je prema istraživanju teorije i kritike arhitekture 20. stoljeća. Ko-kustos je izložbe 7 lica grada koja je javnim natječajem ušla u program EPK Rijeka 2020. (Galerija Kortil-HKD na Sušaku, 2021). Radio je u HDLU u Zagrebu (2019.), kao stručni suradnik radio je na projektu Hrvatska svijetu (2020.) Trenutno radi kao kustos pripravnik u Modernoj galeriji – Nacionalnom muzeju za modernu umjetnost u Zagrebu. Član je DPUH. Bojan Mrđenović rođen je 1987. u Virovitici. Diplomirao je na preddiplomskom studiju povijesti umjetnosti i informacijskih znanosti u Zagrebu. 2012. godine diplomirao je na preddiplomskom, a 2015. godine na diplomskom studiju filmskog i TV snimanje na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Na istom odsjeku danas je zaposlen kao predavač. Bavi se filmom i fotografijom. Na samostalnim izložbama izlagao je cikluse Dobrodošli, Budućnost, Uvozna pustinja, Toplice, Grčki dnevnik, Magistrala, te je sudjelovao na nizu grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Ciklusi Toplice i Grčki dnevnik također su objavljeni u obliku knjiga. Dobitnik je prve nagrade festivala Rovinj Photodays u kategoriji Arhitektura i Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebu. Dobitnik je nagrade Red Carpet Art Award za mlade umjetnike, te je prvi dobitnik nagrade Marina Viculin za razvoj fotografskog stvaralaštva.