AICA: DIJALOZI 3 Razgovor sa Zvonkom Makovićem

Video zapis razgovora dostupan je na poveznici: https://youtube.com/watch?v=Tgd0eO7-BpA&feature=shares

U sklopu programa AICA: DIJALOZI Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (HS AICA) predstavili smo Zvonka Makovića, povjesničara umjetnosti i književnika, dugogodišnjeg voditelja Katedre za modernu umjetnost i vizualne komunikacije na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, autora brojnih izložbi i knjiga, uključivo monografskih.

Sa Zvonkom Makovićem razgovarale su Lovorka Magaš Bilandžić, Patricia Počanić te Anja Tomljenović. Razgovor se vodio o nastavi, izložbama, likovnoj kritici, suradnji s umjetnicima i kolegama u inozemstvu, odnosno na razgovoru su bili zastupljeni svi segmenti djelovanja Zvonka Makovića.
Program AICA: DIJALOZI proizašao je iz potrebe temeljitijeg dokumentiranja djelovanja doajena hrvatske likovne kritike, te dubokih tragova koje su ostavili svojim tekstovima i kustoskim radom, a koji su u velikoj mjeri oblikovali temelje onog što danas rade nove generacije kritičara, teoretičara i kustosa. Osim razgovora, iz današnje vizure, o razvoju moderne i suvremene umjetnosti čiji su bili suvremenici, svjedoci, ali i sudionici, kritički su se osvrnuli, iz rakursa svjedoka i protagonista – a učinili su to i njihovi sugovornici – na neke bitne trenutke u domaćoj modernoj i suvremenoj umjetnosti.

Voditelji-moderatori su članovi HS AICA-e različitih generacija i po jedan kolega ili kolegica mlađe generacije, što omogućava prisutnost više pogleda na teme u razgovoru. Osim što se ovim događanjem ukazuje pažnja doajenima struke i daje se prilika mlađim generacijama da ih upoznaju i razgovaraju s njima, ono je i podloga za dokumentiranje (“living memory” arhiv) i refleksiju o njihovom radu. Svi razgovori su snimani i montirani u obliku video intervjua te javno objavljeni nakon samih događanja. Transkripti razgovora će se, u daljnjoj komunikaciji i dopuni u suradnji sa sugovornicima, opremiti za objavljivanje u časopisima za kulturu i na Internetu, a zatim i u samostalnoj publikaciji. Projekt predstavlja jedinstvenu priliku da se prikupe informacije o nekim bitnim temama domaćih likovnih i vizualnih umjetnosti, te same prakse likovne kritike.

Organizacija: Silva Kalčić
Snimatelji/fotografi: Buga Cvjetanović i Luka Pešun
Autorica fotografije Zvonka Makovića: Sandi Bulimbašić

KIC Zagreb – Kulturno Informativni centar
Preradovićeva ul. 5
10000 Zagreb
7. 3. 2022. 19 h

Razgovor je održan s obzirom na epidemiološku situaciju (COVID 19) i upute nadležnih, te u skladu s njima. Zahvaljujemo KIC-u Zagreb na suradnji.

Biografije sudionika

Zvonko Maković je povjesničar umjetnosti rođen 1947. u Budrovcima, Osijek. Diplomirao je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je magistrirao (na temu “Pučka štampana slika u Hrvatskoj 19. stoljeća”) i doktorirao (na temu “Vilko Gecan”) na Odsjeku za povijest umjetnosti. Na istome je odsjeku proveo radni vijek od 1975. do umirovljenja 2012., i godinama bio na čelu Katedre za modernu umjetnost i vizualne komunikacije, vodeći brojne kolegije. Bio je mentor na poslijediplomskim i doktorskim studijima na matičnome fakultetu i u inozemstvu te voditelj nekoliko znanstvenih projekata. Objavio je mnoge znanstvene i stručne radove i knjige, uglavnom iz područja moderne i suvremene umjetnosti, na primjer knjige Oko u akciji. Studije, eseji i kritike iz suvremene umjetnosti (1972.), monografije Šutej – crteži (1981.), Ljubo Ivančić: slikarstvo i crtež (1996.), Vilko Gecan (1997.), Julije Knifer (2002.), Tabula rasa: primarno i analitičko u hrvatskoj umjetnosti (2014.). Od 1968. počinje objavljivati likovne kritike u novinama i stručnoj publicistici (Život umjetnosti, Umetnost), a dvije godine nakon toga organizirati izložbe, što samostalne, što tematske i retrospektivne, među kojima se izdvajaju one najranije samostalne Brace Dimitrijevića, Gorana Trbuljaka i Borisa Bućana u Likovnom salonu Tribine mladih u Novom Sadu, gdje je radio kao urednik likovnog programa (1970. – 1971.). Tu su zatim izložbe Slika za groš: popularna slika u 19. stoljeću u Hrvatskoj (1978.), Nove pojave u hrvatskom slikarstvu (1980.), Druga skulptura (1981.), Nova slika: primeri sodobnega hrvaškega slikarstva (1981.), 1850 – Kultura slike u Hrvatskoj sredinom 19. stoljeća (1985.), Knifer: do meandra (1987.), Tomislav Gotovac – strategija kolaža (1988.), Ljubo Ivančić: Autoportreti 1945. – 1995. (1995.), Svjetlo (2003.), Pedesete – Pedesete u hrvatskoj umjetnosti (2004.), Postskulptura (2005.), Avangardne tendencije u hrvatskoj umjetnosti (2007.), Praška četvorica (2013.), Strast i bunt – ekspresionizam u Hrvatskoj (2011.), Tabula rasa: primarno i analitičko u hrvatskoj umjetnosti (2013.), Miroslav Kraljević i njegovi sljedbenici (2015.), Put u vječnost (2016.), Ljubo Ivančić: pohvala slikarstvu (2017.), Šezdesete u Hrvatskoj – Mit i stvarnost (2018.), itd. Koncipirao je i realizirao mnoge retrospektivne izložbe, na primjer Stevanu Luketiću (2002.), Vilku Gecanu (2005.), Milivoju Uzelcu (2008.), Edinu Numankadiću (2010.), Marijanu Trepšeu (2010.), Miroslavu Kraljeviću (2013.), Ignjatu Jobu (2015.), Vasku Lipovcu (2017.), Vladimiru Beciću (2018.) itd. Na 49. venecijanskom bijenalu (2001.) bio je nacionalni izbornik i organizirao izložbu Julija Knifera.

Lovorka Magaš Bilandžić je povjesničarka umjetnosti rođena 1981. u Zagrebu. Diplomirala je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2005., a doktorirala je 2012. Izvanredna je profesorica na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a od 2018. vodi Poslijediplomski doktorski studij povijesti umjetnosti. Surađivala je na brojnim domaćim i međunarodnim znanstvenim projektima. Autorica je izložbi Sergije Glumac (2005.), Strast i bunt u hrvatskoj karikaturi (2011.), Ekspresionizam u hrvatskoj grafici i Suvremena hrvatska grafička scena / propitivanje medija (u sklopu VI. dana grafike, 2013.), Silvio Vujičić: Behind the Scene (2014.), Foto Tonka – Tajne ateliera društvene kroničarke (2015.), U ritmu vremena – grafički dizajn Pavla Vamplina (2020.), Sergije Glumac– Retrospektiva (2021.) i Novi standard – Studio za industrijsko oblikovanje i suvremeno stanovanje 1950-ih (2021., s P. Počanić). Kao autorica dionica sudjelovala je na izložbama Strast i bunt – ekspresionizam u Hrvatskoj (dionica grafika, 2011.), Put u vječnost (dionica fotografija, 2016.), Šezdesete u Hrvatskoj – Mit i stvarnost (dionica grafički dizajn, 2018.), Na robu: vizualna umetnost v Kraljevini Jugoslaviji 1929–1941 (dionica fotografija, 2019.) i Ratko Petrić: Baciti istinu u lice! (dionica grafički dizajn, 2021.). Objavila je knjige Foto Tonka – Tajne ateliera društvene kroničarke (2015.), Sergije Glumac: grafika, grafički dizajn, scenografija (2019.) i Sergije Glumac – Retrospektiva (2021.) te brojne znanstvene i stručne radove. Za svoj znanstveni i stručni rad dobila je više nagrada. Članica je DPUH-a, HS AICA-e i ULUPUH-a. Područje njezina interesa vezano je za modernu i suvremenu umjetnost, ponajprije grafički dizajn, fotografiju, scenografiju, grafiku i povijest izložbi.

Patricia Počanić rođena je 1991. u Rijeci. Stekla je zvanje magistre povijesti umjetnosti i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 2016. Na istom je fakultetu upisala i poslijediplomski doktorski studij povijesti umjetnosti. Boravila je u Veneciji kao stažistica u Peggy Guggenheim Collection te u Američkom paviljonu na 15. bijenalu arhitekture. Bila je zaposlena kao stručna suradnica u Hrvatskoj udruzi likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH), a redovito surađuje s POU Poreč i Galerijom Zuccato. Od 2019. zaposlena je kao asistentica na Katedri za modernu umjetnost i vizualne komunikacije Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Suradnica je na projektu Hrvatske zaklade za znanost Art and the State in Croatia from the Enlightenment to the Present (voditelj: prof. dr. sc. Dragan Damjanović). Autorica je znanstvenih i stručnih radova, niza predgovora skupnih i samostalnih izložbi te je bila kustosica izložbe o suvremenoj umjetnosti i povijesti dizajna. Članica je HS AICA-e, Studijske sekcije ULUPUH-a te DPUH-a. Područje njezinog istraživačkog interesa vezano je za umjetnost druge polovine 20. stoljeća, državne otkupe i narudžbe umjetničkih djela za interijere javnih institucija te intervencionističke umjetničke prakse u javnom prostoru 1970-ih i 1980-ih godina.

Anja Tomljenović rođena je 1992. u Požegi. Diplomirala je povijest umjetnosti i kroatistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Dobitnica je Nagrade Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske za najbolji diplomski rad na temu “Modeli interpretacije djela Mladena Stilinovića”. Tijekom studija stječe iskustvo kustoske prakse (A4:0 izdanje), sudjelovanja na stručnim konferencijama (Beograd, Berlin, Zagreb) i rada u medijima (Ziher.hr). Bila je članica uredništva časopisa Kontrapost 11. Novinarka je i kritičarka portala Booksa.hr. Surađuje s nekoliko portala i udruga te piše kratke priče koje su nagrađene na natječajima.

Luka Pešun rođen je 1990. godine u Zagrebu. Nakon studija modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 2015. upisuje diplomski studij Fotografije na Akademiji dramske umjetnosti, a završava ga 2019. Dobitnik je Rektorove nagrade za znanstveni i umjetnički grupni rad, 2016. godine. Sudjelovao je na grupnoj izložbi studenata Akademije dramske umjetnosti pod nazivom Nova Imena 2016. i 2017. godine. 2016. je izlagao seriju naziva „Dlaka“, na izložbi ISPIT u Galeriji SC. Diplomski rad naziva „Radite to u svoja četiri zida“ izlaže 2019. u ADU Galeriji f8 te u sklopu festivala Poreč Dox. Fotografija iz diplomske serije izložena je na billboardu 2020. godine u sklopu programa Ploha/Površina 6. Za Kolektiv queerANarchive održao je radionicu fotografije 2020. godine u Splitu. Dio šireg ciklusa fotografske serije Domestic izlaže 2021. u Splitu u sklopu programa qIZLOŽBE, te kasnije iste godine u Puli na poziv lokalne udruge za promicanje queer kulture i LGBT+ prava, na izložbi Proces. U svom umjetničkom radu koristi medij fotografije – kako bi istražio teme poput identiteta, obitelji i pripadanja, a u suštini se bavi kontekstom i načina na koji promjena istog mijenja čitanje.

Buga Cvjetanović rođena je 1990. godine u Zagrebu. 2009. godine završava Školu primijenjene umjetnosti i dizajna na odjelu Dizajn metala. 2009. upisuje preddiplomski studij na Umjetničkoj akademiji u Splitu, smjer Film i video, gdje je diplomirala 2013. godine. Tijekom studija bila je predstavnica studenata Odsjeka Film i video u Studentskom vijeću Umjetničke akademije u Splitu i jedan od predstavnika u Kulturnom vijeću Zbora studenata Sveučilišta u Splitu, te u sklopu studentskog zbora jedna od organizatora Tjedna kulture Umjetničke akademije. 2021. završava diplomski studij fotografije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dobitnica je Rektorove nagrade 2016. godine za znanstveni i umjetnički grupni rad. Sudjelovala je na deset skupnih izložbi i dvije samostalne izložbe. 2017. godine njen rad Eho osvaja prvu nagradu na fotografskom festivalu Photodistorzija, te je iste godine rad Eho prihvaćen na Neu Now festivalu za izlaganje na internetskoj platformi.