Ružica Šimunović: Tijelo u dijalogu
Knjiga “Tijelo u dijalogu” svojevrstan je pregled ženskog performansa u Hrvatskoj od 1970-ih godina do danas, realiziran u formi intervjua autorice s nekima od najistaknutijih protagonistica umjetničke prakse performansa na području Hrvatske. Knjigom su, u razgovornoj formi, obuhvaćeni opusi umjetnica i kolektiva kao što su Milijana Babić, Božena Končić Badurina, Tajči Čekada, Tanja Dabo, Vlasta Delimar, Amela Frankl, Fokus Grupa, Sanja Iveković, Ksenija Kordić, Nina Kurtela, Kristina Leko, Kata Mijatović, Mejra Mujičić, Renata Poljak, Lala Raščić, Dina Rončević, Sandra Sterle, Ksenija Turčić, Sonja Vuk i Vlasta Žanić, uz ekstenzivan uvodni esej Ružice Šimunović pod naslovom Tjelovježba za dijalog.
Iz uvodnog teksta Ružice Šimunović:
„Važno mi je bilo da moje čitanje, odnosno umjetnicama upućeno pitanje te naročito ponuđeni odgovori, pridonesu rasvjetljavanju tema ili koncepata koji određuju njihov rad i stavljaju ih u širi umjetnički, kulturni i socio-politički kontekst. Da se osvježeni, osnaženi ili tek osviješteni približe meni pa ponekad i njima samima te pozvanom čitatelju, ne bismo li osjetili i razmislili što te lakše čine. Djeluju li i mijenjaju li naš pogled na same sebe, drugoga i svijet? Koji je njihov učinak? Tu dijelom leži i razlog zašto sam se odlučila za formu intervjua, koja je i inače najzastupljenija u mom radu na Hrvatskom radiju gdje tijekom godina pratim rad umjetnica. Iz tog bliskog kontakta, iz niza razgovora s njima, iz razmišljanja o njihovim ostvarenjima, iskristalizirao se poriv da im postavim dodatna pitanja. U odgovorima na njih umjetnice progovaraju o svojim dubinskim motivacijama, utjecajima i okolnostima u kojima stvaraju. Također, činilo mi se da bi ovakva knjiga mogla biti dobrodošla i zato što mnoge umjetnice, iako su svojim referencijalnim radovima uključene u mnoge projekte na međunarodnoj sceni, kod kuće još nemaju izložbe retrospektivnog karaktera i/ili monografske, odnosno kritičke osvrte“ (Ružica Šimunović)
Iz osvrta Olge Majcen Linn (Kontejner):
„Kada govorimo o performansu u Hrvatskoj prva imena koja padaju na um su Tomislav Gotovac, Vlasta Delimar, Slaven Tolj, Siniša Labrović, Marko Marković. Stječe se dojam da su, osim Vlaste Delimar koja je dobrano zadužila žensku performersku scenu, zaista svi korifeji te scene muškarci. No, je li taj dojam baš točan? Ili još bolje pitanje, kako ga je formulirala autorica nove knjige o performansu: čija je privilegija prisutnosti? Knjiga Ružice Šimunović Tijelo u dijalogu: Ženske performativne prakse u Hrvatskoj promijeniti će našu sliku performansa u Hrvatskoj. Radi se o vrlo sistematično izrađenoj komunikativnoj povijesti ženskog izvedbenog djelovanja, potkrijepljenoj sustavnim intervjuima s praktički svim umjetnicama koje se bave, u bilo kojoj fazi svog djelovanja, performansom od 70-ih godina prošlog stoljeća do danas. Knjiga Tijelo u dijalogu opredmećuje njihovih dvadeset glasova kroz koje saznajemo o motivaciji, fazama djelovanja, pojedinim performansima i sl. Kroz kunsthistoričarski dosljedno i pedantno vođene intervjue, koji su uz to vrlo uzbudljivi, stvara se nezamjenjiva arhiva podataka u prvom licu. U opsežnom uvodu Ružica Šimunović daje sintetički pregled kulturnih, političkih i filozofskih premisa koje su uvjetovale performativnu umjetnost. Osim što je u uvodu kozmopolitski nadahnuto usustavljena i isprepletena politička, teorijska i umjetnička kauzalnost, daje se pregled osnovnih ideja teorije umjetnosti posljednjih pola stoljeća tako da je riječ i o edukativnom tekstu koji može poslužiti kao osnova za daljnje proučavanje autora od Fredrica Jamesona, preko Amelie Jones, Judith Butler, Nicolasa Bourriauda, Claire Bishop pa do autora iz regije kao što su Marina Gržinić, Bojana Pejić, Ivana Bago. Tom uvodu slijedi dvadeset opsežnih intervjua s umjetnicama, koji se ne bave isključivo njihovom performerskom praksom, već su kontekstualizirani njihovim čitavim opusima. Tako, na primjer, Sanja Iveković, iako je možemo smatrati rodonačelnicom performansa u Hrvatskoj, u intervjuu se dotiče i drugih umjetničkih projekata kojih ima daleko više od samih performansa. Iz knjige Tijelo u dijalogu: Ženske performativne prakse u Hrvatskoj, kao i iz ranijih projekata Ružice Šimunović, kao što su knjiga o djelovanju Zorana Pavelića ili ANE Elizabet, vidi se specifičan talent za otkrivanje umjetničkih opusa koje su interpretativni poduhvati likovno kritičke zajednice iz različitih razloga posve zaobišli. Nakon objavljivanja ove knjige, možemo ustvrditi da je jedna neobrađena tema manje, a izuzetno je važno da je privilegiju prisutnosti zadobila odlična ženska performativna praksa u Hrvatskoj“ (Olga Majcen Linn)
O autorici:
Ružica Šimunović povjesničarka je umjetnosti, likovna kritičarka, urednica je emisije o vizualnim umjetnostima Kretanje točke (HR1), članica je Međunarodne udruge likovnih kritičara AICA, dobitnica godišnje nagrade Hrvatske sekcije AICA–e (2011.), autorica je knjige Zoran Pavelić: Politički govor je suprematizam (Pleh, Zagreb, 2013.).
Izdavači: Hrvatska sekcija Međunarodnog udruženja likovnih kritičara AICA i Durieux, 2016.
Za izdavača: Marko Golub, Dražen Tončić
Dizajn naslovnice: Igor Kuduz
Naklada: 300
ISBN 9789531884297 (Durieux) / 9789535696728 (Hrvatska sekcija AICA)
Objavljivanje su pomogli Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba.
Preuzmi ulomak iz knjige: Tijelo u dijalogu