Apel Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara (HS AICA), 20. 12. 2024.

Na prijedlog našeg člana Želimira Koščevića te odlukom Skupštine HS AICA-e 19. prosinca 2024., upućujemo ovaj apel Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, te Gradu Zagrebu kao njegovom (su)osnivaču. Želja nam je ukazati na potrebu otklanjanja nekih previda i moguće zastarjelih muzeoloških koncepcija Muzeja suvremene umjetnosti koji bi trebao:

1. obilježiti i simbolički naglasiti činjenicu da je Ljubomir Micić, pjesnik, glumac, kolekcionar, književni i likovni kritičar, rođen u neposrednoj okolici Zagreba, u Sošicama kraj Jastrebarskoga 16. XI. 1895. godine. Diplomirao je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1918., a godine 1921. u Zagrebu je pokrenuo i uređivao avangardistički časopis “Zenit”.

HS AICA je u veljači 2021. pokušala postaviti spomen ploču na zgradu u Ulici Pavla Hatza 9 gdje je, na prvom katu zgrade, u ožujku 1921. objavljen prvi broj časopisa „Zenit“ – „Internacionalne revije za umjetnost i kulturu“ čiji je glavni urednik bio Ljubomir Micić, a povodom stote obljetnice izdanja. Iako za to nismo dobili suglasnost stanara, vrijedna je stogodišnjica obilježena nacrtom spomen-ploče. Micić je uz poticaj avangardnim umjetnicima i umjetničkim časopisima u regiji, surađivao sa talijanskim futuristima, ruskim konstruktivistima i s ekspresionistima. U duhu dadaizma osmislio je Zenitizam, kao i figuru  Barbarogenija.

Povod za postavljanje spomen-ploče u muzeju ili u javnom prostoru grada, i/ili druge oblike i mjesta komemoracije Ljubomira Micića kao “Zagrepčanina” – nedugo je zatvorena izložba “Barbarogenij nadrealizma” u Srpskom narodnom vijeću. Autorica koncepta izložbe i njezina kustosica bila je naša članica Davorka Perić.

2. Naivna umjetnost nakon 1950-ih godina treba biti dio fundusa i postava Muzeja suvremene umjetnosti, a ne isključivo Hrvatskog muzeja naivne umjetnosti. Uostalom, prisjetimo se kako je grupa (Udruženje umjetnika) Zemlja uključivala djela Ivana Generalića, Franje Mraza i Petra Smajića u/na svoje izložbe. 1973. godine održana je u Zagrebu i Hlebinama 25. generalna skupština AICA, praćena simpozijem u vezi s naivnom umjetnošću i izložbama među kojima se ističe izložba NAIVI 73.
Na Riječkom Salonu 54, prvoj saveznoj izložbi na kojoj su izlagana djela apstraktne umjetnosti (nefigurativne), organizirana je tzv. Počasna dvorana u kojoj su smješteni “predšasnici Suvremenika (bilo s recentnim radovima, bilo s djelima ranijeg datuma, nastalim između dva rata), i uz njih izvorni slikari, naivci-primitivci”, kako su tada nazivani (prema Berislavu Valušeku u članku “salon ’54 u rijeci”).

Dvije su temeljne knjige o hrvatskoj naivi, Malekovića (Vladimir Maleković, “O izvornoj ili naivnoj umjetnosti…”, 2008.) – u kojoj autor naivu vidi kao gradbeni čimbenik hrvatskog identiteta, i Kelemenova (Boris Kelemen, “Naivno slikarstvo Jugoslavije”, 1969.) kao pokušaj određenja „naivne“ umjetnosti prema modernizmu.