52. kongres Međunarodne AICA-e održan je od 1. do 5. listopada 2019. u organizaciji Njemačke sekcije AICA u suradnji s Njemačkom federalnom/saveznom fundacijom za kulturu. Tema kongresa bila je: „Likovna kritika u doba nacionalizma i populizma“. Uočena je „promjena kulturne klime“ (Hanno Rautenberg) u mnogim zemljama, i povremeno u Njemačkoj. Pozitivan aspekt te promjene je spoznaja da je umjetnost izašla iz „bjelokosne kule“ i da je kultura dobila društvenu potvrdu i poziciju važnog čimbenika, pa i izvorišta, društvene kohezije. Cijena takve nove društvene moći je relativiziranje i propitivanje njezine slobode (sloboda), kao i nametanje novih ograničenja koje mogu dovesti do cenzure. Likovni kritičari aktivni su sudionici tih procesa, kao što ih dotiču posljedice tih procesa. Sloboda umjetnosti usko je vezana uz slobodu likovne kritike. Cilj kongresa bio je analizirati recentne događaje i aktualno „stanje krize“ likovne kritike, ali i ponuditi strategije za budućnost. Tako je Thomas Edlinger govorio o odnosu empatije i kritike, te se kritika kritike ponajprije odnosi na nedostatak empatije, međutim iskorištavane i operacionalizirane od strane politike. Čak dolazi do želje za ukidanjem likovne kritikezbog etimološkog podudaranja kritike i diskriminacije. U smislu da likovna kritika demarkira, razlikuje, isključuje, valorizira, čime vodi do institucionalnih oblika diskriminacije, dok istodobno ima sposobnost, naročito u svojim socijalno-teoretskim varijetetima/raznovrsnostima, denunciranja i napadanja socijalne diskriminacije. U toj dualnoj prirodi kritike – istodobno diskriminacijske i protiv diskriminacije, dovodi do potrebe redefinicije društvene funkcije umjetničke kritike, razrješenja njenih unutarnjih kontradikcija te aktivacije njenih punih potencijala, riječima Sabeth Buchmann i Isabelle Graw u izlaganju „Kritika likovne kritike”, njem. „Kritik der Kunstkritik“. Mischa Kuball i Gregor Lersch analizirali su suvremene umjetničke i kustoske definicije javnog prostora, demokracije i umjetnosti, čija se definicija, u smislu interpretacija i atribucija, suštinski promijenila nakon 1970-ih. Dani su primjeri djela umjetnosti koja se odnose prema lokaciji na koju se odnose na način site-specific analize, društvenih, političkih i komunalnih specifičnosti mjesta na način privremenih instalacija koje mijenjaju percepciju poznatog nam urbanog ili socijalnog konteksta, propituju kod publike stavove o demokraciji, populizmu i novim medijima. On-line platforme mijenjaju način pisanja o umjetnosti, pojmovnik, rječnik i gramatičku strukturu tekstova pod utjecajem komentara, on-line rasprava (foruma), obrazaca komunikacije na društvenim mrežama – dakle kontekst utječe na stil i fokus pisanja o umjetnosti. Jolia Voss je govorila o „Umjetnosti i aktivizmu“, spominjući slučaj Tate Gallery koja je odbila donacije od obitelji Sackler radi proizvodnje i prodaje odnosno investiranja u oružje, nakon što je galerija bila izložena protestima umjetnika poput američke fotografkinje Nan Goldin, koja ih je pokrenula. Poseban je panel kongresa bio posvećen likovnoj kritici u Istočnoj Europi i u njemu je sudjelovala Maja Fowkes, članica Hrvatske sekcije AICA-e, koja je s Reubenom Fowkesom održala izlaganje na temu „istočno europska likovna kritika u doba liberalne globalizacije“.