Želimir Koščević rođen je u Zagrebu 1939. godine, živi u Samoboru. Diplomirao je povijest umjetnosti i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1964. godine. Jednu godinu radio je u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, zatim je od 1966. do 1979. bio voditelj Galerije Studentskog centra u njezinom najznačajnijem periodu, a u programu je istaknuo: 1. načelo eksperimenta i inicijative 2. načelo informacije i kulturne animacije 3. načelo didaktike i pedagoškog rada. Aktivan je stvaratelj umjetničke scene Hrvatske sa Zagrebom, koja je bila poprište jedne od najživljih umjetničkih scena u Europi, pritom je okupljanjem umjetnika (“nove generacije zagrebačkih plastičara“ umjetnosti koja mora imati „širu socijalnu dimenziju”, dostupne
svim građanima – na primjer u Mogućnostima za '71, i začetnika konceptualne umjetnosti kao pravca u domaćem kontekstu na temeljima Nove umjetničke prakse), izložbama i tekstovima promicao ambijentalna i grafička istraživanja, konceptualnu umjetnost i međunarodnu suradnju, a pokrenuo je i galerijske Novine (1968. – 1975.). Njegovo je djelovanje bio pandan novih kustoskih praksi na umjetničkoj sceni Zapada, a Dalibor Matičević je njegovu kustosku praksu nazvao umjetničkom. Na počecima suvremene umjetnosti i nove uloge kustosa u sustavu umjetnosti, vrstan je poznavatelj fluxusa od njegovih početaka, i potom njegove historizacije. Od 1980. bio je viši kustos i muzejski savjetnik Galerijama grada Zagreba, danas Muzeju suvremene umjetnosti. Honorarno je predavao muzeologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a od 1983. je sudski vještak za umjetnost 20. stoljeća. Od 1992. do 1995. bio je urednik za umjetnost 20. stoljeća u Leksikografskom zavodu, na projektu Enciklopedija hrvatske likovne umjetnosti. 1993. i 1994., bio je savjetnik Bijenala u Sao Paolu, a 1995. suradnik na projektu izložbe Europa-Europa u Bonnu te član užeg tima za izložbu suvremene umjetnosti u Solunu 2004. Član je brojnih strukovnih udruženja: ICOM-CIMAM, AICA, a u dva mandata bio je predsjednik Hrvatskoga nacionalnog komiteta ICOM-a. Utemeljitelj je i osnivač (2002. kao dio Udruge za promicanje suvremene fotografije Fatum) Fotogalerije Lang u Samoboru, u kojoj su u 2018. održane izložbe Duške Boban (fotografija Vile Dalmacija korištenih kao medij umjetničkog istraživanja), Maxa Derete (tzv. putopisne fotografije, s angažiranim fotografskim komentarima na ekološke teme), Nade Orel (Sjene, fotogrami u kontekstu nadrealističke tradicije) i Živka Bačića (interpretacija spomenika kulture i prirode u mediju fotografije). Autor je 15-ak knjiga i monografija o modernoj i suvremenoj umjetnosti, na primjer Exat 51 (suautor J. Denegri), 1979.; Julije Knifer. Meandar iz Tübingena 1973–1988, 1989., Ivan Kožarić, 1996. Objavio je više 600 studija, kritika i članaka u zemlji i inozemstvu te aktivno sudjelovao na brojnim znanstvenim i stručnim skupovima diljem svijeta. Također je autor više od 40 izložbenih projekata i izložaba (Mail Art, Imaginarni muzej I,II, III, Kartografi – geognostičke projekcije za 21. stoljeće...).
Želimir Košćević je od 2004. godine u mirovini, nedugo nakon velike izložbe Enigma objekta kolekcije pariškog Centra G. Pompidou u Zagrebu, no i dalje, kao voditelj Fotogalerije Lang decentralizira scenu suvremene umjetnosti i lokalnoj zajednici pruža jedinstven uvid u modernu i suvremenu fotografiju, pa tako i istražuje vernakularnu povijest fotografije. Također, radi na promociji hrvatske fotografije u inozemstvu i regionalnom, uključivo Sloveniju i Mađarsku, mapiranju fotografske scene. Objavio je više tekstova o fotografiji te najmanje tri knjige o fotografskom mediju (Fotografska slika – 160 godina fotografske umjetnosti, 2000.; U fokusu – ogledi o hrvatskoj fotografiji, 2002., Teme i motivi hrvatske fotografije, 2016.). Posljednji veći tekst objavio je u monografiji 50 godina Studija snimanja 1969. - 2019., povodom obljetnice odjela snimanja na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu te je pritom bio kustos izložbe akademskih filmova koje su snimali studenti prve generacija studija snimanja, u galeriji f8. Iako je mnoštvo Koščevičevih tekstova okupljeno u zborniku Kritike, predgovori, razgovori 2012., kojim je obilježeno pola stoljeća njegova rada, tj. okupljeni su tekstovi nastali u razdoblju od 1962. do 2011., mnoge njegove ranije knjige zaslužuju reaktualizaciju, odnosno ponovljena izdanja, kritičarski rad novo čitanje i interpretaciju a kustoska praksa novu arhivsku knjigu.
Iz obrazloženja nagrade Silve Kalčić
