Nagrada HS AICA na 55. zagrebačkom salonu primijenjenih umjetnosti i dizajna dodjeljuje se Oazi za projekt MADE IN Crafts and Design Narratives, izveden u razdoblju od 2018. do 2020. Nagrada je to za cjelokupni trogodišnji europski projekt, kojemu je prethodilo višegodišnje lokalno istraživanje. Uz izuzetno razrađene i oblikovane segmente komuniciranja projekta s javnošću, kao sto su katalog, internet stranica i postav izložbe, kroz njega je ponajprije artikulirana kompleksnost tradicijskih ugroženih zanata u inovativnim novim-novonastalim produkcijama, kroz interdisciplinarni i intermedijalni pristup te, ne manje važno, međugeneracijski pristup, spajanjem generacija.

Rad je integrativan, ne izabire strane. Svoj materijal ne crpi iz prošlosti – iako ne negira prošlost – već traži oblik za budućnost. Autori uzimaju oblike suvremenih dizajnerskih načela, ne insistirajući na uvriježenom principu progresa, koji se ovdje relativizira. Neki od projektom predstavljenih i obrađenih zanata su postali zastarjeli, i od opće prakse postali su “visokozanatski” (engl. “artisan”) ili pak zanatski dizajn (engl. “artisan design”). S druge strane, Oazinim projektom dokumentirani su zanati koji nestaju. Iako autori projekta imaju afirmativni odnos prema prošlosti, u njemu nema fetišizacije pseudoprošlosti; uz to je (projekt) usmjeren na proizvodnju novih vrijednosti.

Valja pohvaliti i kustoski aspekt projekta, odabir suradnika koji su radili sa zanatlijama, timova ljude koji su izvodili dijelove projekta, i tako ga “decentralizirali”. Oaza je razvila metodologiju projekta sa svim elementima, sa socijalnom, funkcionalnom, komponentom istraživanja materijala i naglaskom na timski rad, na način na koji se danas radi, ili treba raditi, dizajnerska izložba.

Žiri HS AICA-e (Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara) djelovao je u sastavu Darko Fritz, Silva Kalčić i Tomislav Pavelić, a odluku o nagradi donio je jednoglasno.

https://www.madein-platform.com/info

Kao dio naše redovite djelatnosti organizirali smo internetsku stranicu na kojoj svaki član ima korisničko ime i lozinku i sam uređuje svoj profil i objavljuje članke, teorijske tekstove, informacije o svojim izložbama i tekstovima u katalozima izložbi, i sl. (struktura stranice usklađena je s onom AICA International).

Također, u svibnju 2019. je izašla iz tiska knjiga Eveline Turković o auditivnoj dimenziji umjetnosti odnosno umjetnosti zvuka, pod nazivom „Slika od zvuka, Zvuk u vizualnim umjetnostima“ (292 str., meki uvez) u suizdavaštvu s Durieuxom. Dizajn naslovnice knjige potpisuje Igor Kuduz, korekture teksta je provela Rosanda Tometić, autorice prijevoda su Biljana Romić, Snježana Veselica Majhut i Vesna Meštrović. Potom, autori fotografija objavljenih u knjizi su Marko Ercegović, Damir Žižić, Antun Maračić i Tomislav Turković. Objavu knjige financirali su Ministarstvu kulture RH i Grad Zagreb, Gradski ured za kulturu.

U pripremi je objava (do 30.6.2020.) knjige „Pro & protiv: Kritički tekstovi, predgovori i polemike 1979 – 2018.“ Antuna Maračića kao dobitnika Godišnje nagrade HS AICA za 2017. (nagrada je dodijeljena krajem 2018. godine). Iznimno je značajno sada dobiti pregled cijelog njegovog arhiva i dosadašnjeg rada, stavova i pogleda, kao doajena hrvatske suvremene umjetnosti, likovne kritike i s nizom već povijesnih kustoskih i angažmana kao voditelj izložbenih institucija i prostora. Knjiga je koncepcijski podijeljena na poglavlja: Zagovor inovacije / Kako privoljeti čitatelja za suvremenu umjetnost, Kritika kao čin otpora, Umjetnost kao svjetonazorski iskaz. Urednica knjige je Evelina Turković, a autorica predgovora knjige dr. sc. Sandra Križić Roban.

Odlukom Godišnje skupštine 28.12.2018. HS AICA obnovila je suradnju s Međunarodnom AICA-om na način i dolaženja na sastanke, izvještavanja o radu nacionalne sekcije, organizacije poslovanja na globalnoj tj. internacionalnoj razini. U Parizu sam, kao predstavnik Hrvatske sekcije AICA-e sudjelovala u radu Administrativnog vijeća (Administrative Council Meeting) AICA-e , na službenom putovanju 22. do 25. ožujka 2019. O tome je predan zaseban opširniji izvještaj. Također sam putovala na 52. kongres i Godišnju skupštinu (General Assembly) Međunarodne AICA-e, Köln/Berlin, Njemačka.Putovanje je trajalo od 30. rujna (polazak, let Zg-Köln) do 6. listopada (povratak, let Berlin-Zg) 2019. godine. U Kölnu je 2. listopada 2019. od 14 do 18 sati održana Godišnja skupština AICA-e, u velikoj dvorani Akademije medijske umjetnosti. Na sastancima i na samoj Godišnjoj skupštini bilo je riječi o cenzuri, nedostatku i modifikaciji medijskog prostora za likovnu kritiku, proslavi 70. obljetnice AICA-e (osnovao ju je UNESCO u Parizu 1949. godine), organizaciji idućeg kongresa, 2020. godine. O putovanju je predan zaseban opširniji izvještaj.

U 2019. godini Izvršni odbor HS AICA održao je 4 sastanka i 3 virtualna sastanka. HS AICA djelovala je u okviru Klastera strukovnih udruga na području likovnih umjetnosti na prijedlozima korekcija nacrta Zakona o umjetničkoj djelatnosti Ministarstva kulture, te je nazočila sastancima Klastera 18. i 27. veljače, 5. ožujka, 16. travnja, 5. lipnja, 5. srpnja u ULUPUH-u i prethodno istog dana u Državnom arhivu (sastanak je sazvalo Ministarstvo kulture i nazočila mu je ministrica kulture dr. sc. Nina Obuljen Koržinek). Naše je stavove dalje trebala zastupati Radna skupina za izradu Zakona o obavljanju umjetničke djelatnosti, a pritom tražimo da u Zakon budu uvršteni i kustoski-kustoske prakse i teoretičari likovnih i vizualnih umjetnosti, osim likovnih kritičara koji su u HZSU ranije dobivali status u okviru umjetnosti književnosti. Smatramo da bismo trebali biti jedna od djelatnosti u okviru likovnih-vizualnih umjetnosti (likovni kritičari i teoretičari te kustosi), slično kao što status imaju riješen filmski i kazališni kritičari, te smo protiv našeg svrstavanja u „ostale stručnjake u kulturi“, a taj je stav postao i službeni stav Klastera strukovnih udruga za likovno područje. Posebno je HS AICA pozvana na sastanak s državnim tajnikom Min. kulture Krešimirom Partlom 4. travnja 2019., vezano uz našu molbu odnosno traženje da se HS AICA uvrsti na popis umjetničkih strukovnih udruga na temelju čijih potvrda se ostvaruju porezne olakšice, kako naši članovi ne bi bili prisiljeni biti članovima još najmanje jedne strukovne udruge (najčešće ULUPUH-a) ne bi li ostvarili status umjetnika i stekli pravo na porezne olakšice. Dogovoreno da naša molba s tim u vezi neće biti rješavana prije donošenja novog Zakona, ali potom da ćemo imati priliku steći taj status s obzirom na dokidanje ranijeg ograničavajućeg kriterija o brojnosti članstva. Sastanku su nazočili Krešimir Partl i Nevena Tudor (Ministarstvo kulture) te Branko Franceschi i Silva Kalčić (HS AICA).

HS AICA se je 29. srpnja 2019. javno očitovala protiv zatvaranja Malog salona Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, a uoči statusa Europske prijestolnice kulture 2020. Potom, 18. listopada 2019. Izvršni odbor HS AICA uputio je dopis Ministrici kulture, dr. sc. Nina Obuljen Koržinek te Konzervatorskom odjelu u Rijeci, pročelnici dr. sc. Biserki Dumbović Bilušić s prijedlogom da se Mali salon u Rijeci s obzirom na kontinuitet izložbene djelatnosti, zaštiti kao kulturno dobro, odnosno s molbom za njegovim stjecanjem statusa zaštićenog kulturnog dobra temeljem Zakona o zaštiti o očuvanju kulturnih dobara (Narodne novine br. 69/1999 i dr.). U predmetu se pozivamo na komparativne primjere zaštite djelatnosti u Splitu: Kino Karaman, Salon Galić, Galerija fotografije i Foto klub Split i druge. Zahvaljujući 89 godina dugoj izložbenoj djelatnosti Mali salon stekao je izuzetan kulturološki značaj, neusporediv s bilo kojom srodnom institucijom u Rijeci i cijeloj državi. U prikupljanju potrebne dokumentacije (popisa izložbi i manifestacija održanih u tom prostoru, izbora kataloga i sl.) koja je poslana kao privitak molbi surađivali smo s Upravnim odborom MMSU-a u Rijeci, koji se je potom pridružio našem traženju.

Programi u području vizualnih umjetnosti u 2019. bili su javni razgovori s našim doajenima pod nazivom „AICA: DIJALOZI“ te Radionice „Što je suvremena umjetnost/Pisati o suvremenoj umjetnosti“ u suradnji s ULUPUH-om Zagreb i Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Splitu, od 12. prosinca 2019. do 10. ožujka 2020. godine. Radionice se održavaju u Zagrebu i Splitu, te je sastavni dio programa bio Simpozij Pisati o suvremenoj umjetnosti održan 17. prosinca. U okviru programa „AICA: DIJALOZI“ s dr. sc. Matkom Meštrovićem razgovarali su Darko Fritz, Maroje Mrduljaš te Ruža Martinis u Muzeju Mimara 9. prosinca 2019., s Igorom Zidićem razgovarali su dr. sc. Dragan Damjanović, Igor Loinjak te Tin Rajković u Matici hrvatskoj 20. prosinca 2019., s Jadrankom Vinterhalter razgovarali su dr. sc. Leonida Kovač, Darko Šimičić te Miona Muštra u KIC-u 16. siječnja 2020. te je posljednji razgovor, sa Želimirom Koščevićem – s kojim razgovaraju Bojan Krištofić, dr. sc. Sandra Križić Roban te dr. sc. Sanja Horvatinčić, predviđen za 26. veljače 2020. Snimatelj i fotograf je Bojan Mrđenović, a konačni ishod programa su jednosatni video zapisi razgovora, koji će biti arhivirani i prezentirani u izložbenom i internetskom formatu, te transkribirani.

Godišnja skupština održana je 17. prosinca 2019. u Muzeju Mimara, te je na njoj odlučeno da je dobitnik Godišnje nagrade HS AICA Želimir Koščević (jednoglasno), a nove su članice HS AICA postale Irena Bekić (1 suzdržan glas), Dragana Modrić (2 suzdržana glasa), Tanja Trska (3 suzdržana glasa) i Sandra Uskoković (2 suzdržana glasa).

U Zagrebu, 17. veljače 2020.

Za HS AICA

Silva Kalčić, predsjednica

52. kongres Međunarodne AICA-e održan je od 1. do 5. listopada 2019. u organizaciji Njemačke sekcije AICA u suradnji s Njemačkom federalnom/saveznom fundacijom za kulturu. Tema kongresa bila je: „Likovna kritika u doba nacionalizma i populizma“. Uočena je „promjena kulturne klime“ (Hanno Rautenberg) u mnogim zemljama, i povremeno u Njemačkoj. Pozitivan aspekt te promjene je spoznaja da je umjetnost izašla iz „bjelokosne kule“ i da je kultura dobila društvenu potvrdu i poziciju važnog čimbenika, pa i izvorišta, društvene kohezije. Cijena takve nove društvene moći je relativiziranje i propitivanje njezine slobode (sloboda), kao i nametanje novih ograničenja koje mogu dovesti do cenzure. Likovni kritičari aktivni su sudionici tih procesa, kao što ih dotiču posljedice tih procesa. Sloboda umjetnosti usko je vezana uz slobodu likovne kritike. Cilj kongresa bio je analizirati recentne događaje i aktualno „stanje krize“ likovne kritike, ali i ponuditi strategije za budućnost. Tako je Thomas Edlinger govorio o odnosu empatije i kritike, te se kritika kritike ponajprije odnosi na nedostatak empatije, međutim iskorištavane i operacionalizirane od strane politike. Čak dolazi do želje za ukidanjem likovne kritikezbog etimološkog podudaranja kritike i diskriminacije. U smislu da likovna kritika demarkira, razlikuje, isključuje, valorizira, čime vodi do institucionalnih oblika diskriminacije, dok istodobno ima sposobnost, naročito u svojim socijalno-teoretskim varijetetima/raznovrsnostima, denunciranja i napadanja socijalne diskriminacije. U toj dualnoj prirodi kritike – istodobno diskriminacijske i protiv diskriminacije, dovodi do potrebe redefinicije društvene funkcije umjetničke kritike, razrješenja njenih unutarnjih kontradikcija te aktivacije njenih punih potencijala, riječima Sabeth Buchmann i Isabelle Graw u izlaganju „Kritika likovne kritike”, njem. „Kritik der Kunstkritik“. Mischa Kuball i Gregor Lersch analizirali su suvremene umjetničke i kustoske definicije javnog prostora, demokracije i umjetnosti, čija se definicija, u smislu interpretacija i atribucija, suštinski promijenila nakon 1970-ih. Dani su primjeri djela umjetnosti koja se odnose prema lokaciji na koju se odnose na način site-specific analize, društvenih, političkih i komunalnih specifičnosti mjesta na način privremenih instalacija koje mijenjaju percepciju poznatog nam urbanog ili socijalnog konteksta, propituju kod publike stavove o demokraciji, populizmu i novim medijima. On-line platforme mijenjaju način pisanja o umjetnosti, pojmovnik, rječnik i gramatičku strukturu tekstova pod utjecajem komentara, on-line rasprava (foruma), obrazaca komunikacije na društvenim mrežama – dakle kontekst utječe na stil i fokus pisanja o umjetnosti. Jolia Voss je govorila o „Umjetnosti i aktivizmu“, spominjući slučaj Tate Gallery koja je odbila donacije od obitelji Sackler radi proizvodnje i prodaje odnosno investiranja u oružje, nakon što je galerija bila izložena protestima umjetnika poput američke fotografkinje Nan Goldin, koja ih je pokrenula. Poseban je panel kongresa bio posvećen likovnoj kritici u Istočnoj Europi i u njemu je sudjelovala Maja Fowkes, članica Hrvatske sekcije AICA-e, koja je s Reubenom Fowkesom održala izlaganje na temu „istočno europska likovna kritika u doba liberalne globalizacije“.

Hrvatska Sekcija AICA – Međunarodnog udruženja likovnih kritičara željela bi skrenuti pažnju kolega i javnosti na činjenicu da Mali salon u Rijeci od iduće godine prestaje s radom. Sa zaprepaštenjem smo primili vijest da Hrvatska radiotelevizija (HTV) u dogovoru s Upravom Grada Rijeke neće produžiti ugovor o zakupu Malog salona koji kao ispostava Muzeja moderne i suvremene umjetnosti (MMSU) u Rijeci djeluje već sedamdeset godina. Ne možemo razumjeti kako je došlo do odluke da se u središtu grada koji je imenovan Europskom prijestolnicom kulture zatvara izložbeni prostor s kojim se identificira likovni život u Rijeci, odnosno u kojem su između stotina izlagača izlagali i najveći hrvatski i međunarodni likovni umjetnici. Time se gasi još jedan prostor u kojemu je umjetnost neposredno prisutna u javnom prostoru i svakodnevnom životu grada – pozicioniran na riječkom Korzu i jedan od posljednjih takvih prostora u središtu i javnom životu grada.

Poznato nam je da program kojim je Grad Rijeka osvojio prestižnu međunarodnu titulu Europske prijestolnice kulture nije kao programsku točku naveo zatvaranje najmarkantnijih kulturnih institucija u središtu grada. Od ovoga je još poraznija činjenica da Mali salon zatvara javna institucija kojoj je po Zakonskom aktu promicanje kulture jedna od osnovnih zadaća, i koju financiraju hrvatski porezni obveznici. Čelništvo lokalnog HRT svoj čin otkazivanja ugovora o najmu opravdava prostornom potrebom za održavanje programa o Prijestolnici kulture koji će se emitirati uživo iz nekadašnjeg Malog salona. Očitu apsurdnost postupka zatiranja kulturnog života uspostavom medijskog „izloga kulture“ dodatno
naglašava činjenica da se nakon završetka programa Prijestolnice kulture prostor ne vraća izložbenoj funkciji.

Zatvaranje Malog salona u Rijeci eklatantni je primjer teške pogreške u vođenju kulturne politike, na žalost sve prisutnije i u drugim hrvatskim gradovima, i simptom neshvaćanja važnosti održavanja kontinuiteta ikoničkih kulturnih prostora kao temelja urbaniteta, u ovom slučaju urbaniteta Rijeke. Zar zaista itko smatra da otvaranje vidljivog radio-studija vrijedi zatiranja izložbenog prostora kojeg su generacije riječkih kulturnih djelatnika vodile i razvile u jedan od najpoznatijih izložbenih prostora u regiji i šire? Koja je svrha oduzimanja ovog prostora od građana Rijeke i hrvatske kulturne javnosti? Kako Rijeka nakon ovoga misli da može biti Prijestolnicom kulture?

Stoga pozivamo cjelokupnu javnost, likovnu publiku, a posebno stručne udruge likovnih umjetnika, povjesničara umjetnosti, muzealaca, ICOM, Ministarstvo kulture RH, da svojim glasovima i autoritetom spriječe da Rijeka umjesto prijestolnice kulture postane njenim stratištem. Rješenje se može i mora pronaći.

Hrvatska sekcija AICA (franc. Association internationale des critiques d´art sa sjedištem u Parizu i osnovana od UNESCO-a nakon Drugoga svjetskog rata u kolektivnom nastojanju kulturne obnove Europe i svijeta), da ponovimo, protivi se zatvaranju Malog salona. Poznato nam je da je 17. lipnja ove godine MMSU od HTV-a zaprimio obavijest o raskidu Ugovora o zakupu poslovnog prostora br. 704/00 sklopljenog 10. studenoga 2000. između Muzeja kao zakupoprimca i Hrvatske radiotelevizije kao zakupodavca (dodatno je pitanje vlasničke strukture i vlasničkog stjecanja). Radi se o prostoru gradske galerije Mali salon (100 m2) u prizemlju zgrade na Korzu na br. 24. Otkazni rok je 90 dana – iako je MMSU pripremio program Malog salona do kraja godine, a za 2020. ugovoreno je više međunarodno orijentiranih programa koje su potvrdili i RIJEKA 2020 d.o.o. i razni partneri i sudionici. Između dva svjetska rata prostor Malog salona bio je gradska kavana, nakon 1945. godine pretvorena u izložbenu galeriju, koja je u nastavku kao Mali salon počela djelovati u sastavu tadašnje Galerije likovnih umjetnosti, današnjeg Muzeja moderne i suvremene umjetnosti. Dakle, kavana je htijenjem zajednice, ali i strategijskom odlukom službene politike, jednom postala galerijom u kojoj su održani visokovrijedni, a ponekad i vrlo značajni programi – izložbe hrvatskih umjetnika kao i međunarodne izložbe i manifestacije, okrugli stolovi, predavanja, radionice itd. Svjedočimo li povijesnom trenutku u kojemu kulturne institucije i prostori kulture postaju, u nekom procesu inverzije, prostori zabave i trivijalnoga profita? Ili će ostati zlokobno prazan lokal nakon 2020. godine, kao mnogi koji zjape u središtima hrvatskih gradova? Hoće li u programu Rijeka 2020. biti više punktova s kojih se izvještava o događajima, nego li događaja samih? Po svemu sudeći, hoće. MMSU je u Mali salonu uoči njegove, silom prilika, pretposljednje izložbe, postavio knjigu „Pozdravi Malom salonu“, u koju su građani pozvani da upišu sjećanja na kulturnu i društvenu ulogu toga prostora. Okrenimo se, naprotiv, budućnosti Malog salona i izborimo se zajedno za nju zajedničkim protestom, svih ljudi koji žele sačuvati – kao i razvijati i stvarati nove – kulturne i civilizacijske tekovine svoga grada i svoje zemlje.

U Zagrebu, 29. srpnja 2019.

Izvršni odbor HS AICA

Branko Franceschi, Marko Golub, Boris Greiner, Silva Kalčić, Barbara Vujanović i Anita Zlomislić

Na Godišnjoj skupštini Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara AICA održanoj 27. prosinca 2018. u KIC – Kulturno informativnom centru u Zagrebu, Godišnja nagrada HS AICA-e za likovnu kritiku za 2017. godinu dodijeljena je likovnom kritičaru i kustosu BRANKU FRANCESCHIJU. Izabrano je i novo vodstvo udruge, na čelu s predsjednicom SILVOM KALČIĆ, a u članstvo je primljena nova članica – Marta Kiš.
Nova predsjednica HS AICA-e je Silva Kalčić, tajnica udruge je Anita Zlomislić, a ostali članovi izvršnog odbora su Branko Franceschi, Boris Greiner, Marko Golub, Ivana Mance i Barbara Vujanović. Nova blagajnica je Davorka Perić, novi nadzorni odbor čine Sandra Križić Roban, Olga Majcen Linn i Bojan Krištofić, a časni sud Antun Maračić, Marija Tonković i Frano Dulibić

Godišnja nagrada za likovnu kritiku Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara AICA najprestižnija je nagrada za specifično područje likovne kritike u Hrvatskoj te predstavlja ne samo visoko priznanje autorima različitih generacija koji su je svojim radom u ovoj disciplini zavrijedili, nego i svojevrsnu stimulaciju za samu kritičarsku praksu čiji se prostor djelovanja posljednjih godina dramatično smanjuje. Osim toga, nagrada je vezana uz HS AICA-inu izdavačku produkciju budući da obvezuje autora na realizaciju i objavljivanje knjige tekstova u narednoj godini. Nagrada se dodjeljuje onim članovima Hrvatske sekcije Međunarodnog udruženja likovnih kritičara koji su u godini koja se ocjenjuje pisanjem ili radio i TV – emisijama unijeli u likovnu kritiku novi duh i senzibilitet, nove teme i pristupe, ujedno stvarajući novu publiku i nove odrednice za kvalitetan razvoj likovne kritike u Republici Hrvatskoj.

Kolegi Branku Franceschiju nagrada je dodijeljena jednoglasno, na temelju prijedloga Marka Goluba, čije obrazloženje navodimo u nastavku:

“Branko Franceschi jedna je od najagilnijih i najproduktivnijih figura u kustoskoj i kritičarskoj praksi u Hrvatskoj u ovom trenutku, autor koji kontinuirano, nesmanjenim intenzitetom kao kustos i kritičar djeluje sad već više od 30 godina, a od kraja osamdesetih do danas njegova aktivnost značajno je obilježila hrvatsku suvremenu umjetničku scenu, iz koje god je pozicije nastupao. Kao voditelj Galerije Miroslav Kraljević od 1987. do 2004. godine uspio je taj mali izložbeni prostor, osnovan u sklopu KUD-a radnika INA-e profilirati kao galeriju s internacionalnim ugledom, jedan od prvih takvih nezavisnih prostora koji su imali rezidencijalni program i koji je producirao neke od prvih projekata internetske umjetnosti, koji je jednako vodio brigu o predstavljanju domaćih umjetnika svih generacija kao i o tome da hrvatskoj publici kontinuirano predstavlja i inozemne umjetnike svjetskog glasa. Upravo na temeljima koji je Franceschi uspostavio, galerija se nastavila razvijati i nakon njegovog odlaska s novim generacijama kustosa te i danas ima isti, prestižan status. Nakon 2004. nastavio je obnašati upravljačke funkcije u nekima od najuglednijih hrvatskih institucija i organizacija – kao, ravnatelj Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci (2004. – 2008.), ravnatelj Doma Hrvatskih likovnih umjetnika u Zagrebu (2008. – 2010.), ravnatelj Virtualnog muzeja avangarde (2010. – 2014.) te od 2014. do danas kao ravnatelj Galerije umjetnina u Splitu. U svim tim institucijama pomogao je ostvariti značajne pomake i u dinamiziranju njihovog programa, popularizaciji njihove aktivnosti, kao i u umrežavanju s drugim institucijama i organizacijama, kako na lokalnom, tako i na nacionalnom i međunarodnom nivou. Upravo kao ravnatelj Galerije umjetnina, Franceschi je uspio ostvariti niz suradnji, što formalnih, što neformalnih, s drugim muzejima i galerijama, udrugama civilnog društva i drugima, razumijevajući ulogu kulturno-umjetničke institucije koju vodi kao mjesta koje, između ostalog, mora pomoći približiti i osnažiti sve aktere na sceni koji imaju slične potrebe, ciljeve i interese. Samo u 2017. godini, na koju se odnosi aktualna nagrada HS AICA-e, realizirao je kao kustos i kritičar čitav niz važnih izložbi i tekstova: monografiju Ivana Meseka (izd. MSU Zagreb), izložbu Sandre Sterle Zaboraviti, sjetiti se, znati (Galerija umjetnina – kustos izložbe, tekst u katalogu), izložbu Izvora Pendea i Daniela Richtera Plivati zajedno (Galerija umjetnina, MMSU, MSU – kustos izložbe, teksta u katalogu), izložba Jadranka Runjića Metalno kolo (Galerija umjetnina – kustos izložbe s Marijom Stipišić Vuković, autor teksta), izložbu Arhitektura u suvremenoj umjetnosti (Galerija umjetnina, kustos izložbe s Jasminkom Babić, kustos izložbe, tekst u katalogu), izložbu Što je moglo, a sad više ne može / povodom 30 godina Artljeta Split (Galerija umjetnina, kustos izložbe, tekst u katalogu), izložbu Granično: Carlos Aires, Paolo Canevari, Aurora Reinhard (kustos izložbe), izložbu Miriam Simun Nisam morala ubiti da bih preživjela (u sklopu 16. dana performansa u Varaždinu, kustos izložbe), izložbu Feđe Klarića Splitske 70-e (Galerija umjetnina, kustos izložbe, tekst kataloga), predgovor grafičke mape Iz bijelog Petra Barišića (izd. Moderna galerija u Zagrebu), tekst o Lindi Molenaar za međunarodnu izložbu The Raft. Art is not Lonely (kustosi Jan Fabre i Joanna De Vos, održano u Mu.Zee, Oostende, Belgija) te nekoliko drugih. Osim toga, bio je kustos Međunarodnih dana performansa 2017. u Varaždinu, iste godine pokrenuo je i program sudjelovanja hrvatskih vizualnih umjetnika u međunarodnom rezidencijalnom programu Art Omi u SAD-u, te je kroz čitavu godinu bio voditelj i producent polusatne tjedne emisije o vizualnoj umjetnosti Radio Galerija na Jadranskom radiju u Splitu, za koju je ove godine dobio i nagradu Hrvatskog muzejskog društva u kategoriji marketinško-propagandnog programa.

Za nominaciju za Godišnju nagradu HS AICA-e izdvajamo dvije od ovih aktivnosti koje su međusobno komplementarne i za koje svakako smatram da Branko Franceschi zaslužuje ovu nagradu za navedeno vremensko razdoblje. Prije svega to je produkcija, uređivanje i vođenje spomenute emisije Radio Galerija na Jadranskom radiju, čije je značenje višestruko. U situaciji u kojoj se medijski prostor za bilo kakvo informiranje, ozbiljnu raspravu i diskurs o vizualnoj umjetnosti dramatično sužava, naročito u lokalnim sredinama, odnosno lokalnim medijima, ova emisija stvorila je dragocjenu malu oazu koja još od 2015. kad ju je Franceschi pokrenuo (te ju danas vodi u alternaciji s kolegicom Jasminkom Babić) daje glas umjetnicima, kustosima, teoretičarima i kritičarima umjetnosti koji ima priliku čuti daleko šira publika od one koja inače posjećuje likovna događanja u muzejima i galerijama. Riječ je o ozbiljnim dijalozima koji ni na koji način ne podcjenjuju svoju publiku, vođenim s pažnjom, velikim znanjem i sviješću o nužnosti da se ozbiljan, ali komunikativan diskurs o vizualnoj umjetnosti mora poticati i među širokom publikom kako bi ju se zaintrigiralo, zainteresiralo, privuklo umjetničkim sadržajima, kako bi umjetnost doživjela kao blisku, a ne udaljenu od života. Osim toga, riječ je i o krajnje nekonvencionalnom i hrabrom iskoraku u smislu promidžbene aktivnosti same Galerije umjetnina, koja nema pravu službu za odnose s javnošću niti budžet alociran za takvo nešto. Ovakvom intervencijom u medije, u javnu sferu, osvojen je mali ali ključan teritorij, što je naročito važno u situaciji u kojoj u većini medija cirkuliraju prepisani ili prepričani nestimulativni PR tekstovi bez uključenog ozbiljnijeg autorskog udjela i truda. Pritom je važno napomenuti kako je taj rad u osnovi volonterski, baziran na čistom entuzijazmu, te još važnije – da Galerija umjetnina pod Franceschijevim vodstvom u ovoj emisiji ne promovira samo vlastite programe, nego čini vidljivima mnoga bitna aktualna događanja na lokalnoj i nacionalnoj likovnoj sceni, dovodeći u goste zavidan broj njenih protagonista.

Druga aktivnost koju izdvajamo je izložba (i Franceschijev tekst u katalogu) Izvora Pendea i Daniela Richtera Plivati Zajedno. Iako se u konceptualnom smislu naslanja na hvaljeni izložbeni ciklus „Jedan na jedan“ koji je uspostavio prethodni ravnatelj Galerije Božo Majstorović, Franceschi je kao kustos ovom izložbom zapravo pokrenuo novi program „double-feature“ izložbi. Za razliku od ranije, kada su se radile izložbe po dvoje hrvatskih umjetnika, kojima se po istoj logici pridružuje i dvoje kustosa, izložba Izvora Pendea i Daniela Richtera prva je u planiranom nizu u kojima se, na ravnopravnoj osnovi, jukstaponiraju djela po jednog hrvatskog i jednog internacionalnog umjetnika svjetskog glasa. U ovom slučaju, riječ je o dvojici slikara – mladom dubrovačkom umjetniku Izvoru Pendeu, i dvije generacije starijem njemačkom umjetniku Danielu Richteru. I s kustoske i s kritičarske strane držim da je kolega Franceschi realizirao iznimno zanimljiv projekt. Kao kustos izložbe, dozvolio je da ga ne vodi vlastiti autorski ego, već da prije svega nastoji moderirati jedan autentičan dijalog između dvojice umjetnika, odnosno njihovih umjetničkih polazišta i praksi – tim više što one, osim u opredjeljenju obojice umjetnika za slikarstvo, imaju više međusobnih razlika nego sličnosti. U današnjem vremenu kada su teze o smrti slikarstva odavno ostavljene postrani, upravo iz primjera Richtera i Pendea (putem odabira radova, ali i Franceschijevog tumačenja) otvara nam se prostor vrlo uzbudljivih razmišljanja o razlozima opredjeljenja za sliku kao medij, koja su uvjetovana i generacijskim rakursom i duhom vremena, i životnim i umjetničkim svjetonazorima, i promišljanjima same svrhe, uvjetno rečeno „poslanja“ umjetnosti u širem društvenom kontekstu. Situacija koju je Franceschi u ovom slučaju kao kustos režirao, i o njoj pisao, tim je napetija i samom činjenicom da iza Richterovog slikarstva stoji ekstrovertirano intelektualno zaleđe, dok Pende, primjerice, svojoj umjetnosti pristupa posve drugačije, visceralno, po „diktatu unutrašnje potrebe“. Sam izbor djela, koji su u tijesnoj suradnji s kustosom načinili upravo umjetnici, svjedoči o svojevrsnom pomirenju tih dviju pozicija, o spremnosti na dijalog i pronalaženje zajedničkog prostora pregovora koji se prema publici uspostavlja kao nova vrijednost, nov sadržaj u percipiranju umjetnosti. U konačnici, analizirajući Richterova i Pendeova djela, Franceschi na vrlo zanimljive načine interpretira neke stare dvojbe, poput odnosa figuracije i apstrakcije, pitanja autonomije umjetnosti, pa i prirode umjetnosti same.”

U 2018. godini u terminu studeni/prosinac u Osijeku, Splitu i Zagrebu održana je nova radionica likovne kritike Kako pisati o suvremenoj umjetnosti. Na sudjelovanje u radionicama pozvani su svi studenti preddiplomskog, diplomskog studija, kao i diplomirani studenti „vizualnih“ i studija u kulturi – ali i svi ostali građani s nagnućem k teoriji i kritici, odnosno zainteresirani za praktično bavljenje likovnom kritikom. Radionica, u okviru koje se posjećuju dvije aktualne izložbe u Osijeku, Splitu i Zagrebu – nadopuna je visokoobrazovnog curriculuma kada je riječ o studentima ili bivšim studentima „vizualnih“, i studija u kulturi, gdje se uz likovnu kritiku uči i o pisanje teksta predgovora, postavu izložbe te radu kustosa – što će polaznicima biti dragocjeno stručno iskustvo i stručna referenca u budućem radu. Na primjer, odnos umjetnika i kustosa tematizira se i predstavljanjem cjelogodinjeg projekta na relaciji Zagreb-Pariz Što nosim? Amele Frankl. Radionica se sastoji od 6 x 3 sata predavanja/posjeta izložbama, te individualnog rada i prezentacija polaznika. Aktivnim sudjelovanjem u raspravama i terenskoj nastavi, analitičkim pristupom temi te autorstvom kritičkog temeljenog na analizi i usporedbi izložbi posjećenih u sklopu programa, polaznici radionica stječu tzv. završno uvjerenje.

———————————————————————

U organizaciji Hrvatske sekcije AICA-e

Suorganizacija radionica

Osijek Akademija za umjetnost i kulturu Sveučilišta u Osijeku/Muzej likovnih umjetnosti; lokacija radionice: Muzej likovnih umjetnosti Osijek, Europska avenija 9

Zagreb ULUPUH Zagreb/Tekstilno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu; lokacija radionice: Galerija Permanenta, Preradovićeva 44

Split Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu/Galerija umjetnina; lokacija: Studio Mediterraneo Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, Peristil 3/III.

———————————————————————

Voditelji radionica

Osijek Silva Kalčić i Igor Loinjak, u suradnji s Krešimirom Purgarom, izvanrednim profesorom na Akademiji za umjetnost i kulturu Sveučilišta u Osijeku te umjetnikom Vladimirom Frelihom.

Split Silva Kalčić i Ivana Meštrov u suradnji s Brankom Franceschijem, ravnateljem Galerije umjetnina Split te umjetnicom Neli Ružić.

Zagreb Silva Kalčić i Ivana Mance u suradnji s kustoskim kolektivom “Što, kako i za koga/WHW” – Galerijom Nova i WHW akademijom te umjetnikom Zlatkom Kopljarom.

Koncepcija i organizacija: Silva Kalčić, silva.kalcic@gmail.com, 098/453206

———————————————————————

Opširnije o radionici

U organizaciji Hrvatske sekcije AICA-e te u suradnji s jednom visokoobrazovnom i jednom muzejsko-galerijskom institucijom u svakom od tri grada u kojima se usporedno radionice održavaju (Osijek, Split, Zagreb), radionica pridonosi razvoju grada kao kulturnog i obrazovnog središta, afirmirajući njegove kulturne ustanove i strukovne udruge kao prepoznatljiva mjesta znanja i umjetnosti.

U vremenu u kojem javni medijski prostor za likovnu kritiku rapidno nestaje, kontinuirano održavanje radionice svojevrsni je zagovor kritičkog pisanja i kritičke refleksije kao nužnog i bitnog čimbenika razvoja kvalitetne suvremene umjetničke scene, odnosno hrvatske kulturne javnosti.

Cilj ovako zamišljene radionice jest obrazovni. Radionica nudi dodatnu teorijsku i praktičnu edukaciju kao nadopunu sveučilišnih programa studija u umjetnosti i kulturi, a koji se podrazumijevaju u profesiji likovnog kritičara u javnim medijima. Vježbajući se u konkretnoj praksi pisanja likovnokritičkih žanrova, polaznici aktiviraju eventualno pasivno ranije stečeno znanje o umjetnosti i njenoj društvenoj ulozi. Stječući iskustvo verbalne artikulacije vlastitih stavova i sudova, polaznici uče proizvesti jasnu i relevantnu informaciju o umjetničkoj produkciji u funkciji njene javne komunikacije.

Organizatori i voditelji programa, kao dugogodišnji članovi Hrvatske sekcije AICA-e, svojim su praktičnim i teorijskim iskustvom pružiti dodatnu mogućnost edukacije, odnosno radionica u Splitu spaja se s fakultetskom nastavom na srodnom kolegiju. Kroz predavanja i seminarski rad, ciljani posjet izložbama, čitanje referentne literature te samostalno pisanje i rad na tekstu polaznici radionice će se suočiti s temeljnim aspektima i načelima pisanja likovne kritike te praktično okušati u toj disciplini. Posebna je tema kriterija vrednovanja društveno angažirane umjetničke prakse, kao i odnosa likovne kritike i mainstream kulture masovnih medija. Odnosno, na temu učinka novih načina distribucije i globalizacija slika unutar produkcijskih procesa novih umjetničkih sadržaja i njihovih novih vrsta veza s jezikom.

Kvalitetna likovna kritika te relevantna i jasna prezentacija moderne i suvremene umjetničke produkcije u javnim medijima, sastavni je aspekt umjetničke kulture u cjelini. Njena zadaća jest kritički vrednovati, ali i senzibilizirati i obrazovati publiku, šireći horizont recepcije i uspostavljajući kritičku svijest. Nerijetko netransparentna, ili pak senzacionalistička informacija smanjuje raspoloženje i stvara negativan stav javnosti o modernoj i suvremenoj umjetničkoj produkciji, otežavajući tako uvjete za prihvaćanje umjetnosti kao općeg dobra i svima dostupnog kulturnog sadržaja. Obrazovanje mladih ljudi za ulogu i posao likovnog kritičara teži odgovornom obavljanju te javne djelatnosti, doprinoseći razini kulturnog života ali i jačanju demokratske svijesti zajednice u cjelini.

———————————————————————

Program

Radionica se sastoji od predavanja, praktičnog rada i razgovora te skupnih posjeta izložbama, gdje je predviđena mogućnost razgovora s kustosima i autorima izložbe, kao i vodstva kroz izložbu i dobivanja popratnog materijala – kataloga izložbe, fotografija i tekstova na temu i sl. U okviru radionice renomirani umjetnik/umjetnica održat će izlaganje na temu vlastita rada i tekstova objavljenih o njemu, kriterija valorizacije/vrednovanja umjetničkog rada, kao i specifičnosti medija za koji je tekst pisan.

Iako ne postoji formula o pisanju o umjetnosti, kroz zajednički posjet ciljanim izložbama, čitanje referentne literature te samostalno pisanje i rad na tekstu polaznici ove radionice suočavaju se s temeljnim aspektima i načelima pisanja likovne kritike. Navođeni na deskriptivnu, eksplikacijsku i interpretativnu verbalizaciju svojih stavova, uz konzultiranje literature, polaznici radionica usavršavaju: metodologiju i terminologiju pisanja likovne kritike, razlikovanje estetskih i vizualnih karakteristika pojedinih pojava i medija u suvremenoj umjetnosti, prošireno poimanje/polje umjetnosti, razumijevanje povezanosti likovnih umjetnosti i društvenih zbivanja, izobražavanje vizualnog opažaja, memoriranje vizualnog arhiva relevantnih djela; sve bitne elemente koji sačinjavaju put ka gradnji ‘pismenog’ govora o suvremenoj umjetnosti. Novi mediji i nove tehnologije za produkciju i distribuciju slika definiraju novi diskurzivni sustav, i dovode do novih vrsta stvaranja, promatranja i obrazaca prosudbe umjetničkog djela.

Polaznici imaju zadatak usporediti tri teksta o istoj izložbi različitih autora, potom predstavljaju svoje tekstove – viđenje predstavljenog djela/izložbe suvremene umjetnosti. Nakon posjeta izložbama slijedi razgovor o njima, u svrhu što potpunijeg razumijevanja zadatka pisanja likovne kritike, polaznici radionice imaju zadatak komentirati pojedine radove na izložbama, usporediti viđene izložbe te o njima napisati završni tekst likovne kritike.

Na svakoj od lokacija radionice (Zagreb, Split, Osijek) jedan umjetnik/ca prezentira svoj rad i studiozno govori o primjerima različitog stava ili pristupa u recenzijama raznih autora, svojih djela; u okviru radionice daju se i drugi slični primjeri, na usporedbu: barem dva teksta koja se tiču neke teme u okviru zadanog područja suvremene umjetnosti, različitog pristupa. Predviđena je suradnja i s drugim kolegama s fakulteta i akademija tj. koji se intenzivno bave likovnom kritikom i teorijom, kao i kolegama koji se bave kustoskim radom, u okviru institucije ili kao nezavisni kustosi.

Povodom radionice uspostavljaju se i Dani likovne kritike u Osijeku. Kao dio Radionice likovne kritike 2019. u Zagrebu za članove HS AICA-e, ali i širu javnost, održat će se simpozij o likovnoj kritici: je li ona najekonomičniji način za sagledavanje društvenih problema suvremenosti? Zašto suvremena umjetnost više ne provocira javni kritičarski diskurs? Je li izložba suvremene umjetnosti mjesto na kojemu se prakticira demokratska rasprava u društvu spektakla i zabavne industrije? Također o poziciji kritike u medijima i svojevrsnoj shizmi između povijesti umjetnosti i likovne kritike. Bitna je tema ciljne skupine i društvene vidljivosti likovne kritike – „izgnane“ iz tiskanih, dnevnih medija, te se otvara pitanje načina i opsega njena funkcioniranja na internetskim portalima.

———————————————————————

Struktura radionice

• Uvodna predavanja Kroz predavanje i seminarski rad, polaznicima bi se ukazalo na današnje pozicije likovne kritike, njene kritičke potencijale i ovlasti, njene profesionalne zadaće i društvene odgovornosti. Upozorilo bi se na važnost formiranja i donošenja vrijednosnih sudova kao osnovne kategorije koja likovnu kritiku razlikuje od povijesnoumjetničkog i teorijskog diskursa.

Predložio bi se izbor referentnih, tekućih izložbi (moderne i suvremene umjetnosti). Izbor bi nastojao zadovoljiti tri kategorije izložbenih manifestacija: individualne umjetničke izložbe; skupne, koncepcijske izložbe; retrospektivne izložbe.

• Zajednički posjet izložbama Prema dogovoru polaznicima bi se raspodijelili radni zadaci posjeta izložbama te pisanja kritičkih osvrta.

• Seminarski rad S polaznicima se vodi diskusija o njihovome radu. Polaznicima se nastoji ukazati na razlike u načinu pisanja, perspektivi, vrednovanju, argumentaciji, etičkim ciljevima. Rasprava i sučeljavanje mišljenja. Konfrontiranje stavova odnosno pristupa i teze pojedinačno. Polaznici kao radni materijal dobivaju i kritičke tekstove drugih autora.

• Radni zadaci Poglavito se sastoje od pisanja vlastitih kritičkih tekstova, slobodno ili prema zadanom programu (npr. piše se o istim se izložbama, ali s točno određenih pozicija koje podrazumijevaju različit temeljni stav prema određenom umjetničkom problemu; zadaju se parametri o kojima se moraju izjasniti (koncepcija, selekcija, artikulacija, medijacijske kvalitete, postav…); pišu se po dva teksta različite forme i opsega o istoj muzejskoj/galerijskoj izložbi – svrha prvog je sažeto ali kritičko i relevantno informiranje o izložbenom događaju za široku publiku; svrha drugog je analiza, vrednovanje i argumentacija izložbenog sadržaja te konteksta izložbe u cjelini, itd.).

———————————————————————

Dosad održane radionice likovne kritike

Split, HULU (izložba Splitski salon)/Galerija umjetnina/Filozofski fakultet, voditeljice Silva Kalčić i Ivana Meštrov, od 14. do 17. studenoga 2015.

Zagreb, Galerija Permanenta/MSU, voditeljice Silva Kalčić i Ivana Meštrov, od 14. do 16. prosinca 2015.

Zagreb, Galerija Permanenta, Galerija Forum, Dom HDLU-a, Galerija Nova, voditeljice Silva Kalčić i Ivana Mance, od 24. travnja do 4. svibnja 2017.

Zagreb, Sveučilište u Zagrebu, TTF/ULUPUH, radionica likovne kritike Kako pisati o suvremenoj umjetnosti i dizajnu, voditeljice Silva Kalčić i Ivana Mance, umjetnik-izlagač Dalibor Martinis, 6. prosinca 2017.

Zagreb, Lauba, u okviru programa Nesvrstani, tjedan za ljude i umjetnost, voditeljice Silva Kalčić i Ivana Mance, od 22. do 25. lipnja 2018.

———————————————————————

Radionica likovne kritike 2018.

Datumi nastave

Osijek

5. studenoga 17-20 sati Silva Kalčić i Igor Loinjak, uvodno predavanje. Razgovor

6. studenoga 17-20 sati Posjet izožbi (Ne)postojanost prostora – prostori naracije i imaginacije kustosa Neve Lukić i Vanje Babića. Krešimir Purgar, predavanje. Razgovor

19. studenoga 17-20 sati Igor Loinjak, predavanje i vodstvo kroz izložbu Vladimira Novaka u Galeriji Kazamat; posjet izložbi Eumenide Lale Raščić u Galeriji Waldinger; razgovor s umjetnicom i kustosicom Brankom Benčić. Lala Raščić je za polaznike radionice pripremila postojeće tekstove o njezinom radu, kao i referentne teorijske i književne tekstove. Odlazak na projekciju filmova u okviru projekta Barutana 2018. u trajanju od jednog sata

20. studenoga 17-20 sati Vladimir Frelih, predavanje. Razgovor

11. prosinca 17-20 sati Posjet 26. slavonskom biennaleu uMuzeju likovnih umjetnosti uz vodstvo kustosice izložbe Valentine Radoš i možda nagrađenog autora Marija Matokovića.

18. prosinca 17-20 sati Silva Kalčić i Igor Loinjak, završno predavanje. Prezentacija tekstova polaznika. Završna rasprava.

Split

8. studenoga 17-20 sati Ivana Meštrov, uvodno predavanje. Razgovor

12. studenoga 17-20 sati Silva Kalčić, predavanje. Razgovor

13. studenoga 15-16 sati Leila Topić, kustosica, predstavljanje izložbe GRUPA ViGo – potencijalno važne aktivnosti (Žarko Vijatović, Tomislav Gotovac) u Galeriji umjetnina, Ulica kralja Tomislava 15               

                        16-18 sati Marija Stipišić-Vuković, kustosica Galerije umjetnina i koautorica stalnog postava izložbe suvremene umjetnosti, vodstvo kroz stalni postav. Razgovor

29. studenoga 17-20 sati Neli Ružić, Izmiještanja, javno predavanje. Razgovor

Nakon prezentacije svoga rada, Neli Ružić prezentirala je četiri teksta pisana za katalog samostalne izložbe Sjene budućnosti iz 2016. godine (Sabine Salamon, Jasminke Babić) od kojih su dva iz drugog konteksta: od strane meksičkih kustosa (Carlos Palacios, Andrea Torreblanco). Peti tekst je pisan za katalog izložbe Time Lapsus, 2015. (Ane Peraice). Polaznici radionice tekstove su dobili unaprijed, kao i radijski osvrt na istu izložbu u zvučnom obliku. U prvom dijelu susreta predstavila je umjetničke radove na koje se ovi tekstovi referiraju, a u drugom su analizirani tekstovi.

6. prosinca   17-20 sati Ivana Meštrov. Predavanje na temu jezika i terminoloških specifičnosti likovne kritike. Mentoriranje tekstova.

13. prosinca 17-20 sati Prezentacija tekstova polaznika vezanih uz izložbe koje su posjetili. Završna rasprava.

Zagreb

8. studenoga. 17-20 sati Silva Kalčić, uvodno predavanje. Razgovor

14. studenoga 17-19 sati posjet izložbi Jadranke Fatur, Muzej suvremene umjetnosti Zagreb Vodstvo kroz izlozbu umjetnice Jadranke Fatur. Razgovor na temu hiperrealizma i fotografskog realizma te postava monografske izložbe. Fakultativni posjet simpoziju u istom prostoru na temu „Slika i hiperrealizam: Slikarstvo, fotografija i film“, 15. i 16. 11. 2018. 

19. studenoga 17-20 sati Zlatko Kopljar, predavanje. Razgovor

26. studenoga 17-20 sati “Što, kako i za koga/WHW”, Ivet Ćurlin, vodstvo kroz izložbu Želimira Žilnika u Galeriji Nova i predstavljanje WHW akademije. Razgovor

3. prosinca 17-20 sati Krešimir Purgar, predavanje, predstavljanje metodologije “vizualnih studija” i projekta “Slikarstvo kao alegorija teorije”. Razgovor. Mentoriranje tekstova.

(5. prosinca 17-20 sati susret i razgovor s Goranom Trbuljakom u MUO (na izložbi “Zasto bi netko kupio Glavoper od Gorana Trbuljaka”) i potom na izložbi grafickog dizajna, odnosno umjetnickih radova izvedenih u formama karakteristicnim za dizajn istog autora – u HDD galeriji (“Oblikovanje linijom manjeg otpora”).)

14. prosinca 17-20 sati Prezentacija tekstova polaznika. Završna rasprava.

Očekivana kontribucija polaznika radionice ponajprije pisanje/prezentacija tekstova te sudjelovanje u razgovoru – na način iznošenja stavova, pitanja i komentara.

———————————————————————

O voditeljima radionice

Silva Kalčić diplomirala je povijest umjetnosti na Sveučilištu u Zagrebu, Filozofskom fakultetu, a doktorirala arhitekturu i urbanizam na Arhitektonskom fakultetu; također je završila modni dizajn. Pohađala je program za kustose i kritičare Svet umetnosti SCCA Ljubljana. Bila je urednica časopisa „Zarez“, „Čovjek i prostor“, „Arhitektura“, „Oris“ i „Up&Underground“. Docentica je na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu; donedavno je bila zaposlena na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Bila je predsjednica, sada je dopredsjednica Studijske sekcije ULUPUH-a, kao i članica Predsjedništva, sada Izvršnog odbora HS AICA-e. Igor Loinjak diplomirao je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je trenutno apsolvent na doktorskom studiju povijesti umjetnosti. Radio je u Gradskim galerijama Osijek i Muzeju likovnih umjetnosti Osijek, a od prosinca 2015. zaposlen je na mjesto asistenta na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Bio je voditelj Galerije Kazamat. Organizirao je nekoliko autorskih izložbi te napisao veći broj uvodnika i predgovora za umjetničke kataloge. Član je HS AICA-e. Ivana Mance, dr. sc., dipl. povjesničarka umjetnosti, znanstvena suradnica na Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu. Na području znanstvenog bavljenja posvećena je istraživanju povijesti hrvatske povijesti umjetnosti te različitim temama iz umjetnosti 19. i 20. stoljeća. Uz uže područje znanstvenog bavljenja, autorica kontinuirano prati i piše o suvremenim umjetničkim zbivanjima, objavljujući tekstove u stručnim časopisima i radio-emisijama. Članica je DPUH-a, ULUPUH-a i HS AICA-e, gdje obnaša i upravljačke dužnosti. Ivana Meštrov je povjesničarka umjetnosti, jedna od suosnivačica udruge za suvremene umjetničke prakse Slobodne veze/Loose Associations (2009. -). Diplomirala je povijest umjetnosti na sveučilištu Paris 1- Pantheon Sorbonne, gdje nastavlja doktorski studij. Od 2009. predaje na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Splitu. Autorica je brojnih stručnih likovno-kritičkih osvrta, eseja (Zarez, Grafika, Život umjetnosti, Triptih HR-a). Suosnivačica je edukacijskog projekta Kustoska platforma (2008.-). Pohađala je nekoliko međunarodnih edukacijskih programa i seminara iz polja kuriranja i likovne kritike poput Ecole du Magasin, Grenoble, ICI New York te Salzburg Art Academy. Članica je HS AICA-e. // Branko Franceschi ravnatelj je Galerije umjetnina u Splitu, od 2014. godine. Istaknuti je likovni kritičar i kustos, autor brojnih problemskih izložbi u zemlji i inozemstvu, na primjer 40. splitskog salona na temu Umjetnost preživljavanja (2018.)  te aktualne izložbe Okruženju usprkos u Domu HDLU-a Zagrebu. Bio je  voditelj Galerije “Miroslav Kraljević” u Zagrebu, ravnatelj Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci te ravnatelj Hrvatskog društva likovnih umjetnika u Zagrebu. Član je HS AICA-e. Vladimir Frelih rođen je u Osijeku. 2000. na Kunstakademie Düsseldorf magistrira u klasi za proširenu skulpturu i instalaciju kod prof. Magralene Jetelove; 2002. godine stiče naziv Master of Art/ Meisterschüler. Aktivno djeluje na suvremenoj domaćoj i inozemnoj umjetničkoj sceni. Dobitnik je nekoliko nagrada; njegovi se radovi nalaze u više javnih i privatnih zbirki i fondacija suvremene umjetnosti (Kunstmuseum Bonn, Stadt Düsseldorf, MSU Zagreb). 2012. godine pokreće i suosniva POPUP umj. org. Na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku predaje, u zvanju izvanrednog profesora, Fotografiju, Video i film i Multimediju. Od 2010. godine predaje kao gost profesor na Akademiji umetnosti Novi Sad. Zlatko Kopljar rođen je 1962. godine. Diplomirao je slikarstvo na Academia di Belle Arti u Veneciji u klasi prof. Carmela Zottia 1991. godine. Boravi u New Yorku tri mjeseca 2003. godine kao stipendist Franklin Furance Grant for performance Art, New York. Izlagao je u zemlji i inozemstvu na velikom broju samostalnih (Steirische Herbst, Graz, Austrija; The Kitchen, New York, USA…) i skupnih izložbi (26. Biennale Sao Paolo, Brazil, 2004.; Luc Tuymans the Reality of the Lowest Rank, Brugge, Belgija, 2010.; Rohkunstbau XIX, Berlin, Njemačka,2013., Faith Love Hope, Kunstmuseum Graz, Austria, 2018….) Radovi mu se nalaze u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Muzeja moderne i Dobitnik je godišnje Ekumenske nagrade zaklade Biblija i kultura, Stuttgart, 2011. godine. Živi i radi u Zagrebu. Krešimir Purgar diplomirao je povijest umjetnosti i talijanski jezik i književnost 1991. te doktorirao iz područja humanističkih znanosti, polja i grane znanost o umjetnosti 2012. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Izabran je u zvanje znanstvenog suradnika 2013. i zatim višeg znanstvenog suradnika 2017. Bavi se vizualnim studijima – interdisciplinarnim područjem humanističkih znanosti usmjerenim prema proučavanju umjetnosti, filma, vizualnih aspekata književnosti i slikovnih medija općenito. Zaposlen je kao izvanredni profesor na Sveučilištu u Osijeku, Akademiji za umjetnost i kulturu. Dobitnik je Godišnje nagrade HS AICA-e za 2010. godinu. Neli Ružić (1966., Split) diplomirala je slikarstvo na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu 1990., a postdiplomski studij završila je na Facultad de Artes, UAEM, Meksiko, 2013. godine. Krajem 1990-ih odlazi u Meksiko te od 2003. predaje na ENPEG La Esmeralda, Mexico City (do 2012.); UAEM Cuernavaca, Estado de Morelos (do 2007.). Imala je niz samostalnih izložbi i sudjelovala na brojnim izložbama, projektima i festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Dobitnica je druge nagrade T-HTnagrada@msu.hr, MSU, Zagreb (2016.), stipendije Conacyt, Meksiko (2012-2013.); stipendije Grada Splita (1996.), stipendije ArtsLink (1996.). Nagrade Biennala Mladih, Moderna Galerija u Rijeci (1993.)… Od 2013. predaje u Školi likovnih umjetnosti gdje je od 2014. do 2018. godine bila voditeljica Galerije Škola. Od 2016. radi kao vanjski suradnik – docent na Slikarskom odsjeku, UMAS. Leila Topić rođena je 1972. u Zagrebu, diplomirala je povijesti umjetnosti i komparativnu književnost pri Filozofskom Fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Trenutno završava drugu godinu poslijediplomskih studija pri beogradskom Fakultetu za medije i komunikaciju pod mentorskim vodstvom dr.sc. Miodraga Miška Šuvakovića. Od 2006. radi kao kustosica u MSU te vodi Zbirku fotografije, filma i videa i medijske umjetnosti. Objavila je brojne eseje i intervjue s umjetnicima, kritičarima i kustosima u Vjesniku odnosno u stručnim časopisima poput ČIP-a, Zareza, Orisa, Prosvjete ili Konture te za emisiju Triptih 3. programa Hrvatskoga radija ili za emisiju o suvremenoj umjetnosti HTV-a Transfer. Ko-autorica je monografije o Galeriji Studentski centar (zajedno s Darkom Glavanom). U sklopu biblioteke „Refleksije“ MSU-a Zagreb uredila je knjigu prijevoda Nicolasa Bourriauda Relacijska estetika/Postprodukcija (2013.) te Kraj umjetnosti Donalda Kuspita (2018.) Članica je HS AICA-e. Članovi su kustoskog kolektiva What, How & for Whom/WHW kustosice Ivet Ćurlin, Ana Dević, Nataša Ilić i Sabina Sabolović, člaice HS AICA-e, te dizajner i publicist Dejan Kršić. Od svog osnutka 1999. WHW je razvijao modele kolektivnog načina rada putem izložbi, publikacija i diskurzivnih događanja. Od svibnja 2003. WHW vodi Galeriju Nova, neprofitnu galeriju u centru Zagreba, koja je u vlasništvu Grada. WHW je prvi dobitnik Nagrade Igor Zabel za kulturu i teoriju (2008), dodijeljene kao priznanje za kulturne aktivnosti u središnjoj i jugoistočnoj Europi. WHW projekti su zamišljeni kao platforme za socijalno angažirane modele kulturne produkcije i refleksije socijalne zbilje. WHW je dobio ime po svojoj prvoj izložbi: Što, kako i za koga, održanoj 2000. u Zagrebu.